VEĆINA roditelja ne popušta djeci zato što ne zna bolje, nego zato što želi izbjeći sukob, skratiti muku ili pokazati ljubav na najbrži način. No, upravo tada toplina lako "pojede" strukturu i granice, a dijete s vremenom počinje očekivati da se svijet prilagođava njemu.

Stručnjaci naglašavaju da je najbolja kombinacija roditeljske topline, koja gradi sigurnu vezu, i jasne strukture, koja razvija samokontrolu i odgovornost. Kada struktura oslabi, roditelji često i ne primijete da su upali u obrazac pretjeranog ugađanja. Ovo su tri najčešća znaka, i prijedlozi kako ih preokrenuti bez grubosti i kazni.

Granice nisu jasne, a dijete vodi glavnu riječ

Ako se o gotovo svemu pregovara do iznemoglosti, pravila se mijenjaju iz dana u dan, a popuštanje postaje način da se izbjegnu suze ili ljutnja, riječ je o popustljivom obrascu. Takav pristup djeci otežava učenje samokontrole. Posljedica je slabija tolerancija na frustraciju, teškoće u odgađanju zadovoljstva i stalno testiranje granica.

Prvi korak promjene jest jasan, kratak dogovor oko pravila i mirna dosljednost u provođenju. Nema potrebe za dugim raspravama, dovoljno je jednostavno objasniti razlog pravila i zadržati kurs čak i kada dijete protestira. Poruka je jasna: osjećaji su važni, ali pravila i dalje vrijede.

"Spašavanje" od svake neugode i rješavanje problema umjesto djeteta

Donijeti zaboravljenu bilježnicu, rješavati nesporazume s učiteljem ili "poravnati teren" da se dijete ne osjeti loše, sve to kratkoročno smanjuje stres, ali dugoročno djeci oduzima priliku da nauče nositi se s posljedicama.

Umjesto da preuzmete zadatak, pomozite djetetu da osmisli prvi korak i plan. Kako se ispričati? Što pripremiti večer ranije? Na koji način tražiti pomoć? Uloga roditelja jest biti sigurna baza i trener strategija, a ne onaj koji obavlja sve umjesto djeteta.

Pretjerano ugađanje darovima, uslugama i pohvalama

Pretjerano ugađanje može biti materijalno (previše stvari), uslužno (radimo ono što dijete može samo) ili emocionalno (pretjerane, nerealne pohvale). Sve tri varijante nose sličan rizik - dijete sporije razvija odgovornost i realnu sliku o vlastitim sposobnostima.

Umjesto generičkog "Izvrstan si!", djelotvornija je specifična i realna pohvala truda (Ssvidjelo mi se kako si ostao miran i završio zadatak"). Kada se uz to uvedu kućne obveze primjerene dobi, dijete dobiva jasnu poruku: cijenim tvoj trud i vjerujem da možeš.