GODINU dana otkako su talibani preuzeli vlast u Afganistanu, djevojčicama je ograničeno obrazovanje. Zabranjeno im je pohađati srednje škole te rečeno da se umjesto toga pokriju i ostanu kod kuće. Ali u jednom tajnom književnom klubu u Kabulu desetak tinejdžerki prkosi talibanima i nastavlja učiti, a pritom su se povezale s djevojkom iz drugog vremena i dijela svijeta, koja je također bila prisiljena živjeti svoj život u tajnosti.

"Imala je nadu. Borila se. Učila je. Odolijevala je sudbini", kaže Zahra, koja je s još s dvoje mladih u podrumu jedne zgrade na periferiji Kabula u kolovozu prošle godine osnovala klub ljubitelja knjiga. Njih troje djeluju kao voditelji, usmjeravaju razgovor i postavljaju pitanja.

Zahra kaže da djevojke čitaju i raspravljaju o Dnevniku Anne Frank, koji je njihova vršnjakinja počela pisati u dobi od 13 godina. I zatečene su što je Anne bila tek dijete kada se zbog nasilne i opresivne politike morala početi skrivati.

Podrijetlo tajnog književnog kluba

Članice ovog kluba su gotovo sve preživjele bombaške napade u posljednjih nekoliko godina. Neke su bile ranjene, druge su pretrpjele psihičnu štetu. Neke su izgubile obitelj i prijatelje. Sve one pripadaju progonjenoj etničkoj manjini zvanoj Hazari. Život pod vlašću talibana dodatno je povećao njihove poteškoće.

"Dođemo ovdje, razgovaramo o knjigama i onda razumijemo sebe i svoje misli", dodaje jedna od članica kluba, Arzou.

Neke knjige o kojima raspravljaju imaju za cilj pokazati djevojkama kako su druge manjine preživjele progon. Obradile su Čovjekovo traganje za smislom Viktora Frankla i Dnevnik Anne Frank.

Inače, Dnevnik Anne Franka na farsi je preveo 61-godišnji afganistanski izbjeglica po imenu Khalil Wedad koji živi u Nizozemskoj. Rekao je da je bio oduševljen time kako je priča o djevojci koja se skriva odjeknula iskustvom mnogih Afganistanaca koji su proživjeli desetljeće rata. Nadao se da će, ako prevede knjigu, afganistanske djevojke moći prepoznati sebe u poznatoj priči. Poduprla ga je izdavačka kuća koja nosi ime Anne Frank, koja je platila izdavanje oko 1500 primjeraka.

"Isprva se može činiti iznenađujućim da su te djevojke tako snažno povezane s Anne Frank, ali za mlade ljude koji doživljavaju teror i ugnjetavanje i koji se moraju skrivati ​​spašavajući svoje živote, na neki je način utješno znati da nisu sami", kaže Doyle Stevick, izvršni direktor Centra Anne Frank na Sveučilištu Južne Karoline.

Knjiga je 2005. objavljena na farsiju, a Wedad je posjetio Afganistan i predstavio je novinarima i aktivistima te držao sate čitanja s afganistanskim tinejdžerkama. Za ovaj tajni klub nije znao, ali drago mu je znati da mlade afganistanske žene pronalaze smisao u priči Anne Frank.

"Čini mi se da je njegova misija ispunjena", podijelio je Wedadov sin Khaled za NPR.

"Mislim da mi je Anne Frank poput prijateljice"

Ranije spomenuta tinejdžerka Arzou kaže da je ostala dirnuta kad je prvi put pročitala Dnevnik Anne Frank.

"Mislim da mi je Anne Frank poput prijateljice. Nešto nam je zajedničko. Obje smo žrtve rata i ne možemo ići u školu. Na mračnom smo mjestu, gdje nema svjetla i ne znamo što će uslijediti nakon ovoga", govori.

Prije nego što su talibani došli na vlast, Arzou je imala odlične ocjene i očekivala je da će se prijaviti za studij informatike u inozemstvu. Njezin san je prekinut. Ima 17 godina, a kosa joj je prošarana sijedima. Misli da ih je uzrokovala patnja koju nosi u sebi zbog svega što je proživjela.

"Ipak, Anne Frank je bila u težoj situaciji nego mi. Oni nisu mogli izaći i stalno su razmišljali o slobodi, a na kraju su umrli. Ja ipak imam ljude s kojima mogu podijeliti svoje ideje. Možemo se okupiti i razgovarati o svemu što želimo. Zato volim ovaj klub", dodala je.

Unatoč zabrani srednjoškolskog obrazovanja za djevojčice, neke su se ušuljale u srednju školu koja im je potajno dopuštala da slušaju nastavu samo za dječake. Ali bilo ih je previše pa ih je ravnatelj u strahu poslao kući. Danas utjehu pronalaze u Dnevniku Anne Frank iako su svjesne kako knjiga završava. Anne Frank umrla je od tifusa 1945. u koncentracijskom logoru Bergen-Belsen nakon što je njezina obitelj izdana i otkriveno njihovo skrovište. Imala je 16 godina.

"Nitko ne zna koliko će dugo živjeti ili kada će umrijeti. Jedino što možete učiniti je ostaviti nešto iza sebe što svijetu daje smisao", poručuje Zahra.

Baš kao i Anna Frank, koja je iza sebe ostavila svoj dnevnik, objavljen 1947.

"Trenutno su talibani na vlasti", kaže Zahra. "Jednog dana će nestati. Možda će ljudi zaboraviti što su učinili djevojkama poput mene."

Kaže da želi napisati knjigu kao Anne Frank kako bi svijet saznao i za tinejdžerke u Afganistanu.