DANAS se tisuće prvašića prvi put vraćaju kući iz školskih klupa, a roditelji će gotovo instinktivno postaviti isto pitanje: "Kako je bilo u školi?" Odgovor će kod mnogih biti jednako kratak: "Dobro", "OK" ili "Ne znam".

Problem nije u tome što dijete nužno ne želi razgovarati. Stručnjaci za dječji razvoj upozoravaju da pitanje "Kako je bilo u školi?" može jednostavno biti preopćenito da bi potaknulo razgovor.

Psihoterapeutkinja i autorica Amy Morin objašnjava da roditelji tim pitanjem pokušavaju doznati što se događa u djetetovu životu, ali svakodnevno ponavljanje istog pitanja vrlo često rezultira odgovorom od samo jedne riječi. Umjesto toga preporučuje konkretnija pitanja koja djetetu pomažu prisjetiti se određenih trenutaka iz dana.

Zašto "Kako je bilo u školi?" često ne funkcionira?

Razmislite što zapravo tražimo od djeteta. Nakon nekoliko sati nastave, odmora, razgovora s prijateljima, novih informacija, mogućih nesuglasica i brojnih emocija tražimo od njega da sve to sažme odgovorom na jedno vrlo široko pitanje. Zato "dobro" ne mora značiti da dijete nešto skriva ili da ne želi razgovarati. Jednostavno mu nismo dali dovoljno konkretan smjer za odgovor.

Slično vrijedi i za odrasle. Na pitanje "Kako je bilo na poslu?" mnogi će automatski odgovoriti "dobro", iako se tijekom osam sati dogodilo deset stvari o kojima bi mogli razgovarati.

Pitajte: "Što te danas nasmijalo?"

Umjesto općenitog pitanja, stručnjaci preporučuju konkretna pitanja koja dijete potiču da se prisjeti nekog događaja.

Primjerice:

• Što te danas najviše nasmijalo?
• Koji je bio najbolji dio dana?
• Je li te danas nešto iznenadilo?
• Što ti je danas bilo najteže?
• S kim si se danas najviše družio?
• Jesi li danas nekome pomogao?
• Je li netko danas učinio nešto lijepo za tebe?
• Što si danas naučio, a da ti je bilo stvarno zanimljivo?
• Postoji li nešto što bi promijenio da možeš ponoviti današnji dan?
• Čemu se sutra najviše veseliš?

Morin, primjerice, preporučuje pitanje "Koji je bio najbolji dio tvog dana?", ali i "Je li te danas nešto iznenadilo?". Takva pitanja usmjeravaju dijete prema konkretnom događaju i mogu prirodno otvoriti prostor za daljnji razgovor.

Portal Understood među korisnim pitanjima navodi i "Što te danas nasmijalo?", objašnjavajući da razmišljanje o ugodnoj temi može povećati želju djeteta da nešto podijeli umjesto da samo automatski odgovori.

Nemojte ga zasuti pitanjima čim izađe iz škole

Važno je i kada razgovaramo. Dijete koje je upravo provelo velik dio dana u školi možda je umorno, gladno ili mu jednostavno treba malo vremena da se prebaci iz školskog u kućno okruženje. Zato nije potrebno inzistirati na detaljnom izvještaju čim sjedne u automobil ili uđe u kuću.

Psihologinja Amy Morin upozorava i da nizanje previše pitanja može kod djeteta stvoriti osjećaj da ga se ispituje. Bolje je odabrati jedno pitanje i pustiti da se razgovor razvije prirodno. Ponekad će se dijete otvoriti tijekom ručka, šetnje, vožnje automobilom ili navečer prije spavanja, kada razgovor više ne djeluje kao obavezan izvještaj o školskom danu.

A ako odgovori samo "ne znam"?

Ni tada ne treba odmah nastaviti s deset novih pitanja. Cilj nije iz djeteta izvući što više informacija, nego mu pokazati da nas iskreno zanima njegov svijet i da smo dostupni kada poželi razgovarati.

Roditelj može pomoći i tako da prvi podijeli nešto iz vlastitog dana: "Mene je danas na poslu nasmijalo..." ili "Danas mi je jedna stvar bila baš teška." Time razgovor prestaje izgledati kao ispitivanje djeteta i postaje ono što bi zapravo trebao biti - razgovor između dvije osobe o tome kako su provele dan.