RODITELJSTVO je mnogo više od riječi, ono se odvija u svakom pogledu, dodiru i tonu glasa. Iako roditelji često razmišljaju o tome što reći svojoj djeci, jednako važno, ako ne i važnije, jest ono što se ne kaže. Neverbalna komunikacija i emocionalna prisutnost roditelja ostavljaju dubok trag u emocionalnom razvoju djeteta.

Djeca čitaju govor tijela i ton glasa

Već od najranije dobi, djeca upijaju neverbalne signale: način na koji ih gledamo, držimo, smijemo im se ili uzdahnemo kad smo umorni. Djeca mogu interpretirati emocije roditelja čak i kada ih ne izraze riječima. Ton glasa, kontakt očima i govor tijela često im govore više od bilo koje rečenice.

Emocionalna prisutnost gradi sigurnu vezu

Emocionalna prisutnost znači da ste zaista tu, ne samo fizički, već i mentalno i emocionalno. To ne zahtijeva sate razgovora, već svjesnost i pažnju u svakodnevnim trenucima. Prema teoriji privrženosti, emocionalno dostupni roditelji pomažu djeci da razviju osjećaj sigurnosti i povjerenja, što je temelj za sve kasnije odnose u životu.

Zašto "biti tu" znači više od igre

Stručnjaci naglašavaju da kvaliteta vremena provedenog s djecom ima veći utjecaj od količine. To znači da i kratki trenuci pažnje, bez mobitela i distrakcija mogu učiniti razliku. Dijete treba osjetiti da je viđeno i prihvaćeno, čak i kada ne govori.

Roditeljski stres se prenosi i bez riječi

Ako roditelj osjeća anksioznost, frustraciju ili iscrpljenost, dijete će to osjetiti, iako ne razumije kontekst. Istraživanja pokazuju da djeca roditelja koji su pod stresom pokazuju veći stupanj nesigurnosti i emocionalnih problema, upravo zbog nesvjesnog preuzimanja neverbalnih poruka.

Kako biti emocionalno prisutan?

• Isključite uređaje barem 15 minuta dnevno i posvetite se djetetu bez ometanja.
• Pokažite emocije – djeca uče izražavati i regulirati emocije promatrajući roditelje.
• Prigrlite tišinu – ponekad je mirna prisutnost snažnija od riječi.
• Prakticirajte empatično slušanje – pogledajte dijete u oči, klimnite, fizički se približite.