MEĐU brojnim viralnim videima na Instagramu nedavno se istaknuo jedan koji je milijunima bio simpatičan i zanimljiv. U njemu beba, vidno neraspoložena i na rubu plača, odjednom čuje prve taktove pjesme Bad Bunnyja i potpuno promijeni raspoloženje. Ramena joj se počinju micati, lice joj se ozari osmijehom, a zatim podiže ruku u zrak kao da se opušteno zabavlja u klubu.

Bad Bunny već godinama izaziva snažne reakcije publike, a njegovi se nastupi i videi često dijele internetom. No kod beba privlačnost određene pjesme ili glasa ne ovisi o popularnosti izvođača, tekstu pjesme ili kontekstu. One reagiraju prije svega na zvuk, ritam, intonaciju i emocionalni dojam koji taj zvuk nosi.

Sara Goldstein za Motherly je opisala i vlastito roditeljsko iskustvo. Njezin sin kao beba imao je sličnu reakciju, ali ne na reggaeton zvijezdu, nego na glas britanskog prirodoslovca Davida Attenborougha. Kada je imao nekoliko mjeseci, roditelji su primijetili da njegov glas uspijeva postići ono što nisu mogli ni bijeli šum ni uporno ljuljanje.

Čim bi Attenborough počeo govoriti, beba bi se usredotočila. Ako je bila nemirna, umirila bi se. Ako je plakala, prestala bi. Ako je bila zaokupljena igračkom, zastala bi i nagnula glavu prema zvuku. Autorica dodaje da njezin sin kasnije nije postao ni prirodoslovac, ni promatrač ptica, ni dokumentarist. Jednostavno mu se sviđao taj glas.

Kako bi objasnila zašto bebe tako snažno reagiraju na određene glasove i glazbu, Goldstein je razgovarala s dr. Michaelom Glazierom, pedijatrom i medicinskim direktorom u organizaciji Bluebird Kids Health.

Prepoznaju li bebe glazbu u maternici?

"Bebe počinju čuti u trećem tromjesečju, još prije rođenja, i tada prvi put prepoznaju majčin glas", kaže Glazier. Do trenutka rođenja osnovni slušni mehanizmi već su razvijeni. Pužnica, dio unutarnjeg uha koji pretvara zvučne valove u signale koje mozak može obraditi, već je funkcionalna, a slušni korteks obavlja svoju zadaću.

Bebe u toj fazi još ne razumiju riječi, ali upijaju ono što ih okružuje: ritam, intonaciju, melodiju govora i emocije koje se mogu čuti u glasu. "Uče raspoznavati emocionalni ton u govoru i prije nego što razumiju značenje riječi", objašnjava Glazier.

Budući da zvuk do njih dopire kroz plodovu vodu, bebe se rađaju s urođenom sklonošću prema nižim i dubljim frekvencijama, kao i prema pjesmama, pričama i jezicima koje su slušale u posljednjim mjesecima trudnoće. Drugim riječima, novorođenče ne dolazi na svijet kao potpuno "prazna ploča". Već prije rođenja počinje prepoznavati glasove i zvukove koji mu postaju poznati.

Zašto neke glasove dojenčad doživljava kao umirujuće?

Nakon rođenja, kako bebe počinju jasnije doživljavati svijet oko sebe, mijenjaju se i njihove reakcije na zvukove. Često ih privlači govor višeg tona i sporijeg tempa, zbog čega roditelji diljem svijeta instinktivno koriste pjevan, naglašen način govora s bebama.

No, stres mijenja te sklonosti. Kada je beba uznemirena i treba joj utjeha, često se vraća zvukovima koji podsjećaju na one iz maternice: nižim tonovima, sporijem ritmu, majčinu disanju i otkucajima srca. "Kada su pod stresom i treba im utjeha, bebe preferiraju niže tonove te sporiji tempo glasova i zvukova", kaže Glazier.

To može objasniti zašto neke bebe posebno smiruju duboki, ujednačeni i mirni glasovi. U slučaju koji opisuje Goldstein za Motherly, glas Davida Attenborougha njezinu je sinu vjerojatno bio umirujuć ne zato što ga je prepoznao iz maternice, nego zbog same akustike: dubokog tona, mirnog ritma i predvidljive intonacije.

Zašto bebe reagiraju na brži ritam?

Beba koja je postala viralna zbog plesa na pjesmu Bad Bunnyja primjer je drukčije reakcije. "Kada su budne i traže stimulaciju, bebama više odgovaraju veselije pjesme bržeg ritma", kaže Glazier.

U takvom trenutku beba ne traži smirenje, nego podražaj. Privlači je snažan, postojan ritam koji stimulira njezin budan i znatiželjan mozak. Zato neka djeca na određene pjesme reagiraju osmijehom, micanjem ramena, mahanjem rukama ili pokušajem plesa, iako ne razumiju ni riječi ni kulturni kontekst glazbe koju slušaju.

Kako to iskoristiti u svakodnevici?

Kada roditelji prepoznaju u kakvom je raspoloženju beba, lakše joj mogu prilagoditi zvukove. Za smirivanje su obično bolji poznati, predvidljivi zvukovi. "Umiruju ih predvidljivost i ponavljanje", kaže Glazier. Takvi su zvukovi često duboki, jednostavni i stabilni, poput ljudskog glasa ili otkucaja srca.

Roditelji se pritom ne moraju brinuti pjevaju li savršeno. Glazier objašnjava da bebe puno više reagiraju na "dosljednost i poznatost glasa nego na vokalni talent". Drugim riječima, poznata uspavanka, ponavljana istim glasom, može imati snažan umirujući učinak čak i ako roditelj nije dobar pjevač.

Ako je beba budna, raspoložena i spremna za interakciju, može joj odgovarati brži tempo. To može biti dobar trenutak za pjesmu, ples, igru i druge oblike zvučne stimulacije.

Zašto neke bebe gotovo ne reagiraju na glazbu?

Ne reagira svaka beba na glazbu jednako snažno, i to je potpuno normalno. Bebe se rađaju s različitim temperamentom, koji utječe na "njihovu reakciju na vanjsku stimulaciju", objašnjava Glazier. Neke su opreznije i reagiraju na najmanji podražaj, dok su druge mirnije i teže ih je omesti.

Njihov živčani sustav također različito filtrira zvukove. "Neke će se bebe brzo okrenuti prema novom zvuku, dok će druge ostati mirne i reagirati tek blagom promjenom izraza lica", kaže Glazier.

Pritom je korisno razlikovati temperament i senzorni profil, pojmove koje roditelji često miješaju. Temperament je bebin urođeni stil ponašanja, odnosno način na koji općenito reagira na svijet. Senzorni profil odnosi se na način na koji prima i obrađuje informacije iz okoline.

Oboje utječe na reakciju na glazbu. Beba s visokom slušnom osjetljivošću "često će odmah reagirati na glazbu", kaže Glazier, dok će beba s nižom osjetljivošću "možda reagirati samo na glazbu s jačim ritmom". Ako beba ignorira nježne uspavanke, ali reagira na snažan bas ili izražen ritam, to ne znači da je ravnodušna. To može govoriti o načinu na koji njezin živčani sustav obrađuje zvuk.

Na što treba obratiti pozornost?

Iako su reakcije beba na glazbu uglavnom zabavne i bezazlene, korisno je znati kada bi izostanak reakcije mogao biti razlog za razgovor s liječnikom. Novorođenčad ima niz urođenih refleksa, a jedan od njih je akustični refleks na iznenadni zvuk.

Glazier ga opisuje kao "treptanje očima i kratke trzaje tijela na glasne, neočekivane zvukove". Zato pedijatar tijekom pregleda može naglo pljesnuti rukama pokraj bebe kako bi provjerio reakciju. Ako glasni i iznenadni zvukovi ne izazivaju nikakvu reakciju ili ako roditelji primijete da beba ne reagira na poznate glasove, o tome je dobro porazgovarati s liječnikom.

Bebe od najranije dobi pokazuju kako doživljavaju svijet oko sebe. Nekad će to biti osmijeh i micanje ramena na pjesmu bržeg ritma, nekad iznenadna smirenost uz dubok i poznat glas, a nekad tek suptilna promjena izraza lica.

Takve reakcije mogu roditeljima pomoći da bolje razumiju što bebu umiruje, što je potiče na interakciju i kakvi joj zvukovi najviše odgovaraju. Nekoj će bebi trebati uspavanka, nekoj ritmična pjesma, a nekoj, dokumentarac o prirodi i mirni glas Davida Attenborougha.