Moji roditelji bili su izvrsni u zauzimanju jedinstvenog stava. Tek sad kad suprug i ja imamo probleme s tim formiranjem roditeljske fronte to potpuno shvaćam. Nikad nisam mogla izmanipulirati roditelje kao što su mogle neke moje prijateljice. Ako je nešto rekao jedan – drugi je potvrdio. Različito su pristupali, ali uvijek su bili ujedinjena fronta. Mama se samo manje trudila biti diplomat. ‘Ne’ je uvijek bilo ne i od mame i od tate, samo što si se nakon tatinog ‘ne’ nekako osjećao kao da postoji šansa da se predomisle. Nikad se to nije dogodilo, ali ti je nekako znao ublažiti šok. Nakon maminog ‘ne’ si znao da nema prostora za nadu.

Osim toga, tata je, u nedostatku boljeg izraza – zen majstor. U 31 godinu života nisam čula da je podigao ton, pa sam se više bojala mame, koja je znala podviknuti ako bi netko od nas radio neku glupost. Bojim se da sam tu puno sličnija njoj – ja sam ta koja zabranjuje, zapovijeda, požuruje, određuje što se mora… Ne mogu biti ona ležerna jer je tu ulogu zauzeo moj muž.

Voljela bih da  smo bez ikakvog problema uvijek na istoj strani, ali sad kad sam roditelj razumijem koliko je samokontrole potrebno da bi uspio biti dobar partner u odgoju. Nije lako podržati partnera čak i kad se ne slažeš s njim, a takve situacije se događaju. Puno je tih malih sitnica gdje se mišljenja razilaze, zapravo iznenađujuće puno.

Mora li se pojesti sve s tanjura? Je li ok jesti isti doručak tri dana za redom? Moraju li se taj dan obući čarape ili je dovoljno toplo za bose noge? Mora li se ići spavati sad ili je ok za 15 minuta?

Muž i ja ne odgovaramo uvijek isto na ova pitanja.

Ma da, to su sve banalne stvari, male..Ali se tu vidi da ujedinjenje fronte nije tako banalno jednostavno. Pa sad odjednom shvaćam da možda ni mojim roditeljima nije bilo tako jednostavno, već su s vremenom svladali tu vještinu. Dok si mali ne vidiš te finese. Živciralo me to ‘jednoumlje’, to kako niti jedan od njih dvoje ne želi čuti argumente meni u prilog. Sad tek shvaćam da je možda nekad jedan od njih mislio da bi bilo skroz ok pustiti me da nešto radim, ali je rekao ne, jer je ‘držao stranu’ onom drugom.

Sad tu vještinu moramo svladati mi, naći sredinu oko velikih stvari, a držati jedan drugome stranu oko malih. Čak i kad možda mislimo drugačije. Ako to ne napravimo, obit će nam se o glavu na razne načine.

Izvor: Biti Mama