TIJEKOM odrastanja često ne razmišljamo o dugoročnim posljedicama koje može ostaviti način na koji smo odgojeni. Većina roditelja ima dobre namjere, ali njihove odluke i ponašanja ipak utječu na nas i mogu nas obilježiti i kasnije u životu.

Mnogi muškarci od malih nogu uče potiskivati osjećaje, zbog čega im nije jednostavno pričati o onome što su proživjeli. Kad muškarac u djetinjstvu prođe kroz teške stvari, u odrasloj dobi se može početi zatvarati i držati ljude na distanci. Umjesto da se otvori, govorit će da mu ne treba nitko, iako mu je podrška često potrebnija nego što želi priznati, navodi YourTango.

1. Emocionalna bol

Emocionalna bol u djetinjstvu može biti izrazito traumatična. Iako se odrasli trude zaštititi djecu, takve su situacije, nažalost, česte. Okolnosti su različite, ali posljedice se mogu osjećati cijeli život. Neka djeca razviju obrambene mehanizme koji im ostanu i u odrasloj dobi, a teška iskustva mogu stvoriti duboko nepovjerenje.

Ako muškarac često ponavlja da mu nitko ne treba, moguće je da je kao dijete prošao kroz snažnu emocionalnu bol. Zato će možda radije udaljiti ljude prije nego što mu se netko previše približi - pa će se teško otvarati, ili će veze u potpunosti izbjegavati.

2. Prerano odrastanje

Kad netko mora prerano odrasti, to često znači da je preuzeo uloge koje nisu bile primjerene njegovoj dobi. Bilo da je odgajao mlađu braću i sestre ili radio stvari koje su trebali obavljati roditelji, gubitak djetinjstva može ostaviti teške posljedice.

Takve osobe često su odrastale u nestabilnom okruženju, pa im je kasnije teško vjerovati ljudima. Vjerojatno su se osjećale iznevjereno od onih koji su trebali brinuti o njima. Netko tko je prerano odrastao može imati osjećaj da uvijek mora biti jak i može mu biti teško nositi se s vlastitim emocijama. Umjesto razgovora o boli, radije će držati druge na distanci.

3. Nedosljedni (nepredvidivi) roditelji

Život s nepredvidivim roditeljima zna biti posebno težak. Jedan dan bi vas obasipali ljubavlju, a drugi dan zaboravili doći po vas u školu ili bi planuli bez jasnog razloga. Odrastanje u domu u kojem ste stalno na oprezu može kasnije stvarati probleme u odnosima.

Teško je vjerovati ljudima kad su vam prvi uzori bili nedosljedni. "Za razliku od roditelja s dosljedno štetnim ponašanjem, ovi roditelji ponekad mogu biti iskreno topli i nježni, što djecu dodatno zbunjuje. Zato njihove nagle promjene raspoloženja mogu biti još štetnije. U jednom trenutku su sigurna luka, a već u sljedećem najjača oluja. Nikad ne znate što vas čeka", kaže psihologinja Imi Lo.

4. Nedostatak privrženosti

Djeca se u puno toga oslanjaju na roditelje, osobito kad im trebaju ljubav, pažnja i osjećaj sigurnosti. Ako netko odrasta uz roditelje koji mu daju malo ili nimalo topline i bliskosti, to može ostaviti trajan trag. Kasnije mu može biti neugodno pokazivati ljubav.

Manjak privrženosti često narušava osjećaj vlastite vrijednosti. Nekima je jedina pažnja koju su dobivali bila negativna pa im u odrasloj dobi i "normalna" bliskost zna biti nepoznata ili nelagodna. Tada se lako uvjere da im nitko ne treba, jednostavno zato što nisu navikli na ljubav koja je sigurna i dosljedna.

5. Kažnjavanje zbog pokazivanja osjećaja

Za zdrav odnos potrebna je ranjivost. Nije lako spustiti oklop pred osobom do koje vam je stalo, a to je još teže ako ste odrasli uz roditelje koji su vas zbog emocija kažnjavali, ismijavali ili posramljivali. Bilo da su umanjivali njegove osjećaje ili ponavljali rečenice poput "dječaci ne plaču", takve poruke mogu pratiti muškarca cijeli život.

Muškarac odgojen u takvom okruženju može odlučiti sve zadržavati u sebi, iz straha da će biti odbijen zbog onoga što osjeća. Nekima je lakše biti sam nego dijeliti emocije, a ranjivost se čini gotovo nemogućom kad odrastate u kući u kojoj su vas zbog osjećaja posramljivali.

6. Nedostatak ohrabrenja

Svi trebamo ohrabrenje, htjeli to priznati ili ne, posebno ono koje dolazi od roditelja. Ako ste odrastali uz skrbnike koji su vas podržavali i gurali naprijed, vjerojatno ste s vremenom postali sigurniji u sebe. Muškarac koji je odrastao bez tog vjetra u leđa često ima suprotno iskustvo: možda se nije dobro osjećao u vlastitoj koži i teško mu je povjerovati da vrijedi.

Pokazivao to ili ne, moguće je da se bori sa samopoštovanjem. Kad netko misli da "nije dovoljno dobar", često se povlači od drugih. Umjesto da se upusti u bliske odnose, može se osjećati nesigurno i nedostojno ljubavi pa upada u tjeskobne, nesigurne odnose umjesto u stabilne.

7. Stalna kritika

Ako ste ikad bili u odnosu s osobom koja vas stalno kritizira, znate koliko to može nagristi samopouzdanje. Djeca koja odrastaju u kućanstvima punim kritike često postanu stroga prema sebi i trajno nezadovoljna. Kad vas netko, posebno roditelj, kritizira na svakom koraku, to s vremenom postane previše.

Česta kritika rijetko donosi promjenu, a češće stvara osjećaj srama i bezvrijednosti pa se zatvaramo u sebe. Suočavanje s napadima nikad nije lako: osjećamo krivnju, branimo se i više ne želimo razgovarati. Zato muškarac može postati previše oprezan u vezi - jer se već boji novih kritika.

8. Nezadovoljene potrebe

Mnogi ljudi tijekom odrastanja prolaze kroz teškoće, a financijske poteškoće nisu rijetkost. Ponekad roditelji ne mogu zadovoljiti sve potrebe djeteta. Bilo da je riječ o nedostatku hrane ili o ignoriranju emocionalnih potreba, takva neizvjesnost može kasnije otežati odnose.

Osobi može biti teško vjerovati da će joj potrebe biti prepoznate i zadovoljene pa se radije odlučuje biti sama. Kad ovisi samo o sebi, ima osjećaj veće kontrole. Nezadovoljene potrebe u djetinjstvu mogu ostaviti traumu i u odrasloj dobi, a nakon teškog odrastanja ponekad se pojavi i osjećaj da "sreća nije za mene".

9. Nedosljedna pažnja

Normalno je da djeca trebaju pažnju i prisutnost roditelja. Oslanjaju se na njih da im osiguraju ono što im treba, i fizički i emocionalno. Kad pažnja nije dosljedna, to može obilježiti način na koji muškarac komunicira s drugima cijeli život.

Može stalno tražiti potvrdu koju nikad nije dobio kao dijete, ili se, suprotno tome, izolirati kako bi izbjegao osjećaj da je nepoželjan. Neki se uvjere da im pažnja drugih nije potrebna pa se izoliraju, a to ih može spriječiti u izgradnji zdravih odnosa.

10. Izdaja

Mnoge od nas roditelji nekad razočaraju. Nekad je to sitnica, poput propuštene školske priredbe, a nekad nešto puno ozbiljnije. Ako je muškarac odrastao u domu u kojem je bilo izdaje, teško mu je to pustiti i može se odlučiti ostati sam. Često će govoriti da mu ne treba nitko jer su ga najbliži iznevjerili dok je bio dijete.

"Ako vas roditelj ne uspije zaštititi, ova izdaja može predstavljati toliku suprotnost s onim što očekujete da je na kraju 'blokirate' kako biste sačuvali privrženost. Zatvaranje očiju pred izdajom i strahom od budućih izdaja pomaže vam da preživite u odnosu za koji mislite da mu ne možete pobjeći", kaže Crystal Raypole za Healthline.

"Ta sposobnost 'zaborava' postaje mehanizam suočavanja. Ipak, iako disocijacija može pomoći da se nosite s traumom, može utjecati na pamćenje i osjećaj vlastitog identiteta."

11. Prebrzo odrastanje

Neka istraživanja sugeriraju da ljudi koji su u djetinjstvu i adolescenciji bili prisiljeni prebrzo odrasti u odrasloj dobi često imaju osjećaj da su "stariji" nego što jesu. Prisilna samostalnost često dolazi iz nestabilnog kućnog okruženja. Dijete je možda moralo brzo naučiti brinuti se o sebi - primjerice samo pripremati obroke i paziti da na vrijeme stigne u školu.

To može kasnije naštetiti odnosima. Pretjerana samostalnost može navesti muškarca da vjeruje kako mu nitko ne treba. Navikao je sve nositi sam i možda se boji osloniti na druge. U tom slučaju lakše mu je nastaviti živjeti "solo" nego riskirati da se na nekoga stvarno osloni.