Životne lekcije djece iz 1960-ih koje su danas rijetkost
PRIPADNICI kasne baby boom generacije i stariji pripadnici generacije X, koji su djetinjstvo proveli 1960-ih, usvojili su životne lekcije koje su danas rijetkost, osobito s jačanjem trendova popustljivog i prezaštitničkog roditeljstva. Odrastajući bez mobitela koji bi im odvraćali pažnju od dosade i bez nerealnih roditeljskih očekivanja da budu savršeni, ta su djeca morala sama, vlastitim tempom i trudom, naučiti što su otpornost i radna etika.
Roditelji im nisu priskakali u pomoć na najmanji znak nelagode, stoga su se rano naučili samostalnosti, često i prije nego što su shvaćali što je sve potrebno da bi se ona održala. Dakle, ovo su neke životne lekcije djece iz 1960-ih koje su danas rijetkost.
Kako se zabaviti bez ekrana
Dok se današnju djecu često potiče da koriste ekrane kao distrakciju, za djecu odraslu prije nekoliko desetljeća rješenje za dosadu bila je igra vani, bez nadzora.
Očekivalo se da će se sama zabaviti, bez pomoći tehnologije ili stalne prisutnosti roditelja. Iako im je to tada možda bilo naporno, takva im je samostalna igra omogućila razvoj otpornosti i emocionalne regulacije, vještina koje su se pokazale ključnima u odrasloj dobi, piše YourTango.
Nitko vas neće doći spasiti
Od ove se generacije očekivalo da se sami zabavljaju i brinu o sebi bez roditeljskog nadzora. Iako su ih roditelji voljeli, često su puno radili, što je značilo da su djeca provodila mnogo vremena sama.
Morala su naučiti kako se nositi s dosadom i rješavati probleme, primjerice dok su čuvali mlađu braću i sestre. Rano su shvatila da ih nitko neće spasiti, što je lekcija koju prezaštitnički roditelji danas rijetko prenose.
Sloboda podrazumijeva odgovornost
Prema studiji Sveučilišta Michigan State, djeca uče o odgovornosti promatrajući roditelje i svijet oko sebe. Međutim, za djecu iz 1960-ih, koja su velik dio dana provodila sama, neovisnost je proizašla iz pokušaja i pogrešaka.
Znala su da sloboda zahtijeva odgovornost i trud jer su se za nju morali sami izboriti. Često su bila gurnuti u situacije koje su to od njih zahtijevale, umjesto da im se odgovornost davala postupno, pa su se morala sama snalaziti.
Upravljanje razočaranjem
U nedostatku današnjih metoda "nježnog roditeljstva", koje potiču djecu da izražavaju osjećaje i otvoreno govore o mentalnom zdravlju, djeca 1960-ih morala su sama naučiti nositi se sa složenim emocijama poput razočaranja ili srama.
Bilo da su bila sama kod kuće ili vani s prijateljima, morala su samostalno procesuirati te osjećaje, bez roditelja koji bi im stvorili siguran prostor za razgovor. Iako je to u djetinjstvu moglo biti izazovno, ti ljudi danas kao odrasli imaju kapacitet nositi se sa svojim emocijama bez potrebe da od njih pobjegnu ili odmah traže podršku.
Neuspjeh je dio života
Mnoga današnja djeca, zaštićena od neuspjeha i nelagode, ne nauče cijeniti rast koji proizlazi iz pogrešaka. Umjesto toga, izbjegavaju ono što ne razumiju, što im otežava osobni razvoj. S druge strane, ljudi koji su odrasli 1960-ih naučili su da je neuspjeh prirodan dio života. Shvatili su da nedaće i pogreške nisu nužno loše, već prilike za rast i povezivanje.
Suočavanje s posljedicama
Za razliku od mnogih modernih stilova roditeljstva, djeca koja su odrastala 1960-ih bila su naviknuta na disciplinu i posljedice. Pravila i očekivanja oko roditeljske discipline uglavnom se nisu preispitivala, što je značilo da su djeca svoje roditelje doživljavala kao autoritet, a ne kao prijatelje.
Posljedice s kojima su se suočavali uvijek su nosile neku lekciju, razvijajući kod njih osjećaj neovisnosti i osobne odgovornosti, koji je kod novijih generacija često zamijenjen osjećajem da na sve imaju pravo.
Važnost snalažljivosti
Odrastajući u vrijeme ekonomskih previranja i recesije ranih 1960-ih, mnoga su djeca od svojih roditelja naučila važnost snalažljivosti.
Bilo da se radilo o tome kako rastegnuti obiteljski budžet za hranu ili iskoristiti stvari koje su već imali, od malih su nogu učena da izbjegavaju potrošačke i rastrošne navike. Za razliku od današnje potrošačke kulture usmjerene na praktičnost, ljudi koji su bili djeca 1960-ih usvojili su lekcije o snalažljivosti koje su danas rijetkost.