ODRASTANJE djece često mijenja odnos između roditelja i obitelji. Psiholozi ističu da je udaljavanje tijekom adolescencije normalan dio razvoja, no dugotrajna emocionalna distanca u odrasloj dobi može ozbiljno narušiti odnos.

Psiholozi upozoravaju da roditeljske tjeskobne reakcije tada često dodatno pogoršavaju situaciju. Ipak, mnogi problemi mogu se ublažiti otvorenim razgovorom i boljim razumijevanjem potreba obiju strana. Dakle, ovo su neki od znakova koji pokazuju da se odrasla djeca udaljavaju od roditelja.

Zanemarivanje obiteljskih tradicija

Istraživanja pokazuju da sukobi oko vrijednosti često igraju veliku ulogu u obiteljskim otuđenjima. Kada odrasla djeca potpuno odbacuju obiteljske običaje i tradicije, roditelji to mogu doživjeti kao znak udaljavanja i nezainteresiranosti. Psiholozi ističu da takvo ponašanje ne mora uvijek značiti nedostatak ljubavi, nego i želju za stvaranjem vlastitog identiteta, piše YourTango.

Ne javljaju se i ne održavaju kontakt

"Danas odraslo dijete s roditeljem ne povezuje ništa osim njegove želje da taj odnos održi", rekao je psiholog Joshua Coleman za BBC. Čak i kratke poruke, fotografije ili mali znakovi pažnje roditeljima mogu puno značiti.

Ne dijele važne životne događaje

Mnogi roditelji teško podnose kada ih djeca isključe iz važnih trenutaka svog života. Dr. Coleman ističe da većina roditelja zbog otuđenja "pati", čak i kada to ne pokazuju otvoreno. Psiholozi navode da uključivanje roditelja u svakodnevne događaje može pomoći u održavanju osjećaja povezanosti.

Ignoriranje tijekom razgovora

Psiholozi upozoravaju da ignoriranje tijekom razgovora može ostaviti snažan osjećaj odbacivanja. Pregledavanje mobitela ili površno slušanje roditelji često doživljavaju kao poruku da nisu važni. Pažljivo slušanje ima veliku emocionalnu vrijednost u obiteljskim odnosima.

Javljaju se samo kad nešto trebaju

Kada se odrasla djeca javljaju isključivo zbog financijske pomoći ili čuvanja djece, roditelji se često osjećaju iskorišteno. Psiholozi ističu da svaki odnos zahtijeva ravnotežu emocionalne podrške i međusobne pažnje. Ako komunikacija postoji samo kada nešto treba, odnos s vremenom može postati površan.

Posjete doživljavaju kao obavezu

Teorija samoodređenja naglašava važnost autonomije, povezanosti i međusobne brige unutar obitelji. Pritisak oko posjeta može izazvati frustraciju, ali i potpuno izbjegavanje roditelja često ostavlja osjećaj izoliranosti. Zbog toga je važno pronaći ravnotežu koja odgovara objema stranama.

Pokazuju nezahvalnost

Psiholozi ističu da nedostatak zahvalnosti roditelji često doživljavaju vrlo osobno. Ipak, upozoravaju da iza takvog ponašanja ponekad stoje depresija, stres ili neriješeni sukobi iz prošlosti. Otvoren razgovor može pomoći u razumijevanju razloga takvog ponašanja.

Ignoriraju savjete

Roditeljski savjeti odrasloj djeci često zvuče kao kritika, iako najčešće proizlaze iz brige i iskustva. Psiholozi ističu da roditelji na taj način često pokušavaju ostati uključeni u živote svoje djece. Potpuno odbacivanje čak i dobronamjernih savjeta roditelji mogu doživjeti kao emocionalno udaljavanje.

Učestalo otkazuju dogovore

Otkazivanje planova roditeljima može djelovati mnogo bolnije nego što odrasla djeca misle. Psiholog Dave Smallen ističe: "Ranjivost je ključna za njegovanje emocionalne bliskosti." Otvoreno izražavanje osjećaja može pomoći u smanjenju osjećaja usamljenosti i nerazumijevanja.

Udaljavaju se i uskraćuju nježnost

Istraživanja pokazuju da redovit kontakt i izražavanje nježnosti pozitivno utječu na obiteljske odnose. Roditelji često žele male znakove pažnje poput zagrljaja, poziva ili riječi "volim vas". Psiholozi ističu da i male promjene u ponašanju mogu pomoći u održavanju emocionalne bliskosti.

Neprestano se svađaju

Psiholog Nick Wignall upozorava da razgovori ne bi trebali biti "natjecanja koja treba pobijediti". "Umjesto da razgovore doživljavate kao natjecanja, počnite ih gledati kao priliku da služite sugovorniku, a ne sebi", objasnio je. Učestale svađe ponekad mogu prikrivati dublje emocionalne ili mentalne probleme.