DEKICE, medvjedići i drugi slični predmeti za koje se djeca vežu i svuda ih nose sa sobom su ono što psiholozi nazivaju prijelaznim objektima.

Oni vašoj djeci služe za pružanje udobnosti i osjećaja sigurnosti. No, ne brinite se, prelazni objekt vašeg djeteta nije zamjena za vas, nego pozitivan pokazatelj vaše zdrave veze roditelja i djeteta, koja omogućava rast i razvoj. Također, stručnjaci tvrde i da takvi predmeti pomaže djeci da postanu samostalna.

Vaše dijete koristi svoj prijelazni objekt da bi sačuvalo i iskoristilo osjećaj sigurnosti te kako bi lakše izvršilo emocionalni prijelaz iz ovisnosti o vama u samostalnost, navodi portal Motherly.

Prema Američkoj akademiji za pedijatriju (AAP), prijelazni objekt može biti važan izvor emocionalne podrške vašem djetetu. Ne samo da on pruža osjećaj sigurnosti kada roditelji nisu prisutni nego može poslužiti i kao temelj za emocionalnu regulaciju kako bi pomoglo djetetu da se nosi s vašom odsutnošću. Sve to može pomoći u brojnim situacijama, od samostalnog odlaska na spavanje pa sve do polaska u vrtić.

Nudeći sigurnost i potičući neovisnost prijelazni objekt pomaže djetetu da se kreće kroz različite životne faze.

Etnolog i utemeljitelj psihoanalitičke antropologije dr. Géza Roheim vjerovao je da im, kada se djeca osjećaju  dovoljno sigurno da poduzmu male rizike, to pomaže da se osjećaju neustrašivo i dovoljno sigurno da preuzmu veće rizike dok istražuju i rastu.

Iako većina djece ne zadržava svoj prijelazni objekt tijekom svojih predškolskih godina, potpuno je normalno ako vaše dijete ne pokazuje znakove da ga se želi odreći. U studiji objavljenoj u časopisu Pediatrics, časopisu američke Akademije za pedijatriju, istraživači su otkrili da je oko polovine proučavane djece stvorilo privrženost nekom predmetu u dojenačkoj dobi, a otprilike polovica te djece zadržala je svoju omiljenu igračku do 9. godine života. 

No ako vam se čini da vaše dijete ne pokazuje sklonost prema određenoj igrački ili predmetu, to vas ne bi trebalo brinuti. Istraživanje je također pokazalo da nepostojanje objekta tranzicije nema značajnog utjecaja na probleme ponašanja u adolescenciji.