LJUBITELJI BMW-a znaju da je E39 M5 jedan od najcjenjenijih sportskih sedana u povijesti, ponajviše zahvaljujući moćnom 5,0-litrenom V8 motoru. No, put do te legendarne konfiguracije bio je sve samo ne jednostavan. Godinama su u Münchenu vodili rasprave o srcu budućeg M5, a među opcijama su se našli turbopunjač, pa čak i nešto za BMW gotovo nezamislivo – V6 motor, piše Motor1.

Priču o razvoju E39 M5 nedavno je ponovno aktualizirao BMW Blog, pozivajući se na informacije iz BMW-a Sjeverna Amerika. Alex Hildebrandt, tadašnji glavni inženjer projekta, otkrio je kako je BMW M odjel prije konačne odluke o V8 motoru ozbiljno razmatrao redni šestak, V6, pa čak i turbopunjač za treću generaciju slavnog modela.

Izazovi energetske krize i učinkovitosti

"Bili smo na kraju energetske krize u Europi, i postojala je određena sumnja hoće li ovakav automobil pronaći daljnju potražnju na tržištu," rekao je Hildebrandt o M5. "Karlheinz Kalbfell, tadašnji voditelj BMW M-a, bio je željan odigrati na kartu učinkovitosti goriva, što nije značilo da nećemo imati snažne motore, već da učinkovitost motora treba biti izvanredna u usporedbi sa snagom.

Nije bilo načina da se to postigne s V-8, jer na kraju, osam cilindara treba nahraniti. Puno smo raspravljali o turbopunjenju, ali u to vrijeme, turbopunjenje je uglavnom povećavalo potrošnju goriva i snagu na gornjem kraju raspona okretaja, a ne okretni moment u sredini."

Razvoj modela E39 M5 započeo je još 1993. godine, a prve dvije godine utrošene su upravo na odabir pogonskog sklopa. Nažalost, BMW nikada nije otkrio tehničke detalje o razmatranim V6 ili turbo rednim šestocilindričnim motorima, pa ostaje nepoznato koliko su te ideje bile blizu realizacije. Iako su mnogi proizvođači tijekom devedesetih napuštali redne šestake u korist kompaktnijih V6 motora, BMW je ostao vjeran svojoj tradiciji.

Borba između tradicije i tržišta

Tadašnji šef BMW M odjela, Karlheinz Kalbfell, navodno se protivio ugradnji V8 motora. Smatrao je da je redni šestak "srce i duša" BMW-a te da M modeli moraju imati motore koji se vrte na visokim okretajima. Prema njegovom viđenju, M5 nije smio postati "muscle car" s tromim V8 motorom.

Ipak, ideja o šesterocilindrašu na kraju je odbačena. Inženjeri nisu bili zadovoljni tadašnjom turbo tehnologijom, a uprava nije htjela odobriti goleme troškove razvoja potpuno novog motora za model relativno male serije.

Rane generacije M modela bile su komercijalno neuspješne upravo zbog skupih motora proizašlih iz svijeta utrka. S druge strane, američka verzija modela E36 M3, s motorom iz masovne proizvodnje i prihvatljivom cijenom, postigla je ogroman prodajni uspjeh i postavila formulu za budućnost.

Rođenje legendarnog S62 V8 motora

Nakon godina vaganja, BMW M je "pregrizao metak". Kao osnovu su uzeli 4,4-litreni M62 V8 iz modela 540i, povećali mu obujam na 5,0 litara, dodali sustav podmazivanja sa suhim karterom i individualna kućišta gasa za svaki cilindar.

Rezultat je bio motor S62. Iako se vrtio na "samo" 6.600 o/min, isporučivao je ciljanih 400 konjskih snaga. Niža "crvena linija" nikome nije smetala jer u praksi motor nije bio nimalo lijen. U kombinaciji s izvanrednom šasijom Serije 5 i šesterostupanjskim ručnim mjenjačem, BMW M stvorio je savršen paket.

Ukupno je prodano 20.482 primjerka modela E39 M5. Iako se to ne čini kao velika brojka, to je značajno više od oba njegova prethodnika zajedno. S cijenom od oko 70.000 dolara, automobil je postao veliki hit u Americi, gdje je završila otprilike polovica cjelokupne proizvodnje. Samo na američkom tržištu prodano je tri puta više E39 M5 nego modela E28 i E34 M5 zajedno.

"Bez V8 motora ne bismo imali šanse na američkom tržištu," priznao je Hildebrandt, "a bez prodajnih brojki iz SAD-a cijeli projekt ne bi bio isplativ."

Nasljeđe koje traje

Uspjeh modela E39 M5 zacementirao je status M odjela. U 2000-ima, BMW M se nakratko vratio motorima s visokim brojem okretaja, poput V10 agregata u modelu E60 M5 i V8 u E92 M3, no ta su vremena prošla. Današnji zahtjevi za većom snagom uz nižu potrošnju i emisije prisilili su M odjel da prihvati turbopunjače, a sada i elektrifikaciju. Sve to se donedavno činilo nezamislivim. Ali ipak ne toliko nezamislivim kao BMW s V6 motorom.