NOVA studija konzultantske kuće Oliver Wyman otkrila je ogroman izazov s kojim se suočavaju njemački proizvođači automobila, a to su iznimno visoki troškovi rada.

Svaki automobil proizveden u Njemačkoj nosi sa sobom prosječan trošak rada od čak 3.300 dolara, što uključuje plaće, doprinose za mirovinu i druge beneficije. Za usporedbu, isti ti troškovi u Sjedinjenim Američkim Državama iznose oko 1.340 dolara, dok su u Maroku najniži, svega 106 dolara po vozilu.

Uvođenjem carina na uvoz stranih automobila u SAD sve je više proizvođača koji razmatraju preseljenje dijela proizvodnje unutar američkih granica. Među njima je i Audi, kojem bi to bio prvi pogon u SAD-u. Međutim, izbjegavanje carina nije jedini razlog zbog kojeg se razmatra premještanje proizvodnje iz Njemačke – rastući domaći troškovi rada postali su značajna prijetnja održivosti njemačke automobilske industrije.

Studija je obuhvatila analizu 250 tvornica automobila diljem svijeta i pokazala da je Njemačka trenutačno najskuplje mjesto na svijetu za proizvodnju automobila. Smanjenje troškova proizvodnje preseljenjem u SAD značajno bi ublažilo financijski pritisak. No, i dalje bi bilo skuplje nego u Kini, gdje je trošak rada po vozilu oko 585 dolara. U nekim slučajevima, proizvodnja automobila u Njemačkoj skuplja je i do 7.800 dolara po primjerku u usporedbi s Kinom.

"Postavlja se pitanje kako uopće možemo i dalje omogućiti proizvodnju vozila u Njemačkoj u budućnosti,“ izjavio je za Handelsblatt Fabian Brandt, čelnik njemačkog ureda Oliver Wymana. "Ako se pad proizvodnje nastavi, brojni dobavljači srednje veličine mogli bi ili napustiti zemlju ili bankrotirati.“

Ako se pak carine ublaže, ostat će cijena rada glavni izazov autoindustrije. I tu postoje jeftiniji izbori od Kine. Primjerice, u Meksiku je trošak rada po automobilu svega 305 dolara, dok je u Rumunjskoj još niži – tek 273 dolara.

Najjeftinija zemlja za proizvodnju automobila je prema ovoj studiji Maroko, gdje trošak rada po vozilu iznosi samo 106 dolara. Po tome je u Renaultovoj tvornici u Maroku trošak rada i do 30 puta manji nego u Njemačkoj. Pritom nije poznato kolike su plaće radnika u Maroku.

Iz svega rečenog postaje jasnije zašto sve više proizvođača seli proizvodnju iz Europe u poslovno daleko povoljnije lokacije.