PRELAZAK granice je za mnoge bilo traumatično iskustvo.

Oni stariji prisjetit će se s koliko strepnje se nekada prelazilo granicu koja je dijelila bivšu državu od tada toliko blještavog i sjajnog Zapada. Bilo da se radilo o našim građanima koji su dolazili s jednodnevnog izleta po austrijskim dućanima ili pak tršćanskom tržnicom, dolazak na granicu značio je lutriju. 

HRT nas vraća u to vrijeme kad se na carini redovito pregledavao gotovo svaki automobil, a temeljiti pregled nerijetko nije zaobilazio ni strance. Da, i tada su nas turisti posjećivali, a snage reda su ih redoviti pregledavale. 

A tko je tko, najbolje otkriva vozni park. I dok su gastarbajteri i turisti redovito vozili velike njemačke automobile, domaće stanovništvo je u tom pogledu imalo daleko skromnije mogućnosti. Zastave i modeli istočnoeuropskih proizvođača su prevladavali. 

Nedostatak prostora redovito se nadoknađivao tzv. gepektregerom, a ulogu krovne kutije mijenjao je najlon i sustav vezivanja kakvog se ne bi ni pomorci postidjeli. Uostalom, pogledajte kako je to izgledalo 1984. godine.