NIŠTA ne potiče raspravu kao dobra kontroverza, a kroz povijest kinematografije brojni su se izvanredni filmovi našli u njezinu središtu. Neki su bili toliko eksplicitni da se gledateljima okretao želudac, dok su drugi izazvali negodovanje zbog odabira glumaca za kultne uloge.

Bez obzira na razlog, polemike su u pojedinim trenucima gotovo potopile te naslove. Ipak, neki od njih su s vremenom stekli status klasika. Portal Collider izdvojio je 10 takvih klasika koje su publika ili kritičari prvotno osporavali, ali koji se danas smatraju važnim poglavljima u filmskoj povijesti.

10. Casino Royale (2006.)

Mnoge kultne likove utjelovilo je više glumaca, a jedan od najpoznatijih je vrhunski špijun James Bond. Inspiriran romanima Iana Fleminga, agent 007 jedna je od najpoželjnijih uloga, no uvijek se vezala uz specifičan arhetip: visok, tamnokos i naočit.

Nakon što je Pierce Brosnan odslužio svoje, bio je potreban novi Bond za 21. stoljeće, a odabir Daniela Craiga izazvao je lavinu negativnih komentara. Obožavatelji nisu mogli zamisliti plavokosog i plavookog Britanca u toj ulozi. Visok 178 centimetara, "James Blond", kako su ga posprdno zvali, imao je pred sobom velik izazov. Ipak, njegov debi u filmu Casino Royale sve je iznenadio.

Vjeran Flemingovoj priči, za razliku od parodije iz 1967., Casino Royale prati Bonda na njegovoj prvoj misiji u kojoj u Crnoj Gori mora bankrotirati terorističkog financijera Le Chiffrea (Mads Mikkelsen) u partiji pokera s visokim ulozima.

Craig je svojom izvedbom ušutkao skeptike i zaradio pohvale kritike, toliko da se vratio u još četiri filma o Bondu. Danas ga mnogi smatraju najbližim prikazom originalne vizije slavnog špijuna. Trenutačno traje potraga za novim Bondom, a ako je suditi po Craigovom iskustvu, sljedeći glumac bit će pod velikim pritiskom.

9. Egzorcist (1973.)

Egzorcist se danas smatra jednim od najvećih i najutjecajnijih horora svih vremena. No, remek-djelo Williama Friedkina iz 1973. godine publika isprva nije dobro prihvatila. Razlog je bio jednostavan: bio je previše eksplicitan.

Film donosi priču o 12-godišnjoj Regan MacNeil (Linda Blair) koju opsjeda demon, a njezina majka (Ellen Burstyn) traži pomoć dvojice katoličkih svećenika kako bi proveli opasan egzorcizam. Istražujući teme vjere i sumnje, borbe dobra i zla te sukoba znanosti i religije, Egzorcist je bio film koji publika jednostavno nije mogla podnijeti.

Gledanje Egzorcista u kinu bilo je nezaboravno iskustvo. S jedne strane, svjedočili ste premijeri remek-djela. S druge, mogli ste vidjeti ljude kako padaju u nesvijest, povraćaju ili doživljavaju napadaje histerije. Zabilježeni su čak i slučajevi srčanih udara.

Kreatori filma svakako su uspjeli izazvati reakciju, iako možda ne onakvu kakvoj su se nadali. Kada kino promovira film dijeleći vrećice za povraćanje, znate da se radi o nečem posebnom. Godinama kasnije, filmaši i dalje pokušavaju replicirati atmosferu koju je stvorio Egzorcist, film koji je postao nacrt za cijeli žanr.

8. Planina Brokeback (2005.)

Dok queer kinematografija postaje sve prisutnija, važno je odati priznanje Planini Brokeback za probijanje leda. Iako je danas riječ o trijumfalnom i revolucionarnom filmu, njegov put do statusa remek-djela nije bio lak.

Film redatelja Anga Leeja prati složenu romantičnu vezu između dvojice američkih kauboja, Ennisa Del Mara (Heath Ledger) i Jacka Twista (Jake Gyllenhaal), na američkom Zapadu od 1963. do 1983. Ovaj gej vestern bio je jedan od najboljih filmova godine i miljenik kritičara. No, kada je došla dodjela Oscara, glasači Akademije pokazali su svoje pravo lice.

Kao važan film za LGBTQ+ vidljivost, činilo se da je predodređen za glavnu nagradu. No, na kraju ga je pobijedio film Fatalna nesreća, koji mnogi smatraju znatno slabijim ostvarenjem. Brojni kritičari osudili su odluku Akademije, a neki su izrazili i zabrinutost zbog homofobije.

Iz današnje perspektive, takva optužba može se činiti nezamislivom, no tada je svijet bio drugačiji - queer likovi još su uvijek bili ili sporedne priče ili predmet poruge . Poraz Planine Brokeback možda je natjerao Akademiju da se u budućnosti suoči sa svojim odlukama. Iako mu se nagrada ne može retroaktivno dodijeliti, jedno je sigurno: Planina Brokeback je film koji publika i danas obožava.

7. Paklena naranča (1971.)

Adaptacija popularnih romana u film gotovo je neizbježna. Paklena naranča, roman Anthonyja Burgessa iz 1962., bio je predodređen za filmsko platno, a sa Stanleyjem Kubrickom u redateljskoj stolici, bilo je jasno da će to biti duboko i uznemirujuće iskustvo.

Radnja je smještena u distopijsku Britaniju u bliskoj budućnosti, gdje karizmatični delinkvent Alex DeLarge (Malcolm McDowell) predvodi bandu u djelima "ultranasilja", uključujući krađu, napade i silovanja.

akon uhićenja, podvrgava se eksperimentalnoj tehnici ispiranja mozga koja ga prisiljava da osjeća fizičku mučninu na samu pomisao o nasilju. Da bi se ova priča ispravno prikazala, bila je nužna eksplicitnost, što se mnogima nije svidjelo, pa je film dobio oznaku X.

Kubrickovi stilizirani prikazi nasilja i seksualnih napada, upareni s klasičnom glazbom, naveli su neke gledatelje na zaključak da film slavi nasilje, umjesto da ga kritizira. Neki su čak tvrdili da je film inspirirao stvarne zločine. Suočen s prijetnjama upućenim njemu i njegovoj obitelji, Kubrick je povukao film iz distribucije u Velikoj Britaniji.

Iako priča nije trebala biti iznenađenje, etička pitanja vezana uz protagonista kao zločinca koji se ne kaje navela su gledatelje da se osjećaju kao suučesnici u njegovim djelima. Granica između umjetnosti i stvarnosti uvijek bi trebala postojati, no ovaj je film tu granicu opasno zamaglio. Unatoč svemu, Paklena naranča danas se smatra remek-djelom.

6. Rosemaryna beba (1968.)

Roman Polanski je 1968. godine pomaknuo granice vjere i uvjerenja psihološkim hororom Rosemaryna beba. Temeljen na romanu Ire Levina, film je optužen za simpatiziranje sotonizma. Radnja prati Rosemary Woodhouse (Mia Farrow), koja nakon zastrašujuće noćne more ostaje trudna te počinje sumnjati da su je njezini ekscentrični susjedi i ambiciozni suprug pripremili za rađanje Sotoninog djeteta.

Vjerske skupine optužile su film za bogohuljenje zbog prikaza sotonističkog kulta i rođenja Antikrista, iako je trebao biti odraz društvene paranoje. Mnogi su povlačili i mračnu paralelu između filma i ubojstva Sharon Tate, redateljeve supruge, koja je postala žrtva obitelji Manson.

Ipak, dublja analiza film vidi kao feminističko djelo - mračan prikaz gubitka tjelesne autonomije žena zbog patrijarhalnih figura. Možda je to razlog zašto je film dobio remake i prequel. Jasno je da je Rosemaryna beba značajan film koji je utjecao na žanr horora i danas inspirira filmaše.

5. South Park: Veći, duži i neobrezan (1999.)

Godine 1999. South Park je bio jedna od najvećih animiranih serija za odrasle. Serija koja se emitirala dvije godine preoblikovala je pop kulturu i postala komedija koju su roditelji najčešće zabranjivali svojoj djeci. No, to nije spriječilo autore Treya Parkera i Matta Stonea da snime dugometražni film.

South Park: Veći, duži i neobrezan uzeo je animiranu seriju i učinio je još vulgarnijom, s humorom koji ne bi prošao na televiziji. Pomicanjem granica do krajnosti, namjerna i ekstremna parodija cenzure, obilje psovki te eksplicitan sadržaj trebali su prkositi američkoj filmskoj udruzi.

U filmu, djeca iz grada gledaju film Terrance i Phillip s oznakom R. Njihovi roditelji za sve okrivljuju Kanadu i pokreću rat, što dovodi do pakta između Sotone i Saddama Husseina, a dječaci moraju sve zaustaviti. Meta-komentar omogućio je filmu da se usredotoči na licemjerje okrivljavanja medija za ponašanje djece umjesto lošeg roditeljstva.

Iako je moral priče bio da roditelji uvide svoje pogreške, film se svejedno suočio s kritikama. No, Akademija za filmsku umjetnost i znanost nije marila, nominiravši ga za najbolju originalnu pjesmu, što nam je donijelo nezaboravnu izvedbu Robina Williamsa i kreatore serije u haljinama na crvenom tepihu.

4. Crkni ljepotice (1999.)

U crnoj komediji snimljenoj u stilu lažnog dokumentarca, prikazano je koliko su apsurdna natjecanja ljepote, dok se natjecateljice i njihove majke bore za krunu ne birajući sredstva. Ova žestoka i smrtonosna farsa nije se bojala ismijavati osjetljive teme radi dobrog smijeha.

S iznimnom glumačkom postavom, koja uključuje Kirstie Alley, Kirsten Dunst, Denise Richards, Brittany Murphy, Allison Janney i Amy Adams u njezinu debiju, film se rugao svima i svemu.

Iako su ga neki u to vrijeme smatrali neukusnim, film je s vremenom postao kultni klasik koji se i danas citira. Analizirajući sliku tijela, religiju, rasu i identitet kroz pompu malograđanskog događaja, satira je publici omogućila da se nasmije apsurdnosti ekstrema.

Možda je film bio ispred svog vremena; publika je ipak očekivala bezbrižnu komediju, a dobila je cinično ostvarenje. Iako je mnogima bio uvredljiv, filmu Crkni ljepotice trebalo je vremena da istinski odjekne. Prikazivanje Amerike kao spektakla nije bilo po svačijem ukusu, ali retrospektivno, bilo je nužno.

3. Bonnie i Clyde (1967.)

Film Arthura Penna iz 1967. uzeo je priču koju su svi znali i okrenuo je naglavačke, prikazujući ljubavnike i odmetnike iz doba Velike depresije, Bonnie Parker (Faye Dunaway) i Clydea Barrowa (Warren Beatty), koji su proveli nasilan dvogodišnji kriminalni pohod.

Njihovo partnerstvo, koje je započelo kao potraga za uzbuđenjem, preraslo je u sagu o ljubavi, nasilju i uništenju. Miješajući crni humor s revolucionarnim grafičkim nasiljem i romantiziranom pričom koja završava u poznatoj, krvavoj zasjedi, film je potaknuo raspravu o spoju dotad neviđeno nasilnih scena sa suosjećajnim prikazom glavnih likova.

Iako je romansa bila ključan dio priče, film ju je glamurizirao. No, kako bi podsjetio publiku da su Bonnie i Clyde bili ubojice, film je bio revolucionaran po svom grafičkom prikazu krvavih scena smrti. Bonnie i Clyde objavljen je u vrijeme društvenih nemira te je rezonirao s mlađom publikom. Ipak, važno je napomenuti da izostavljanje činjenica čini ovaj film prije svega djelom zabave, a ne povijesnom lekcijom.

2. Monty Python: Brianov život (1979.)

Tijekom 70-ih, Monty Python je bila jedna od najistaknutijih komičarskih skupina na svijetu. Nakon golemog uspjeha filma Monty Python i Sveti Gral, vratili su se s još jednom urnebesnom komičnom avanturom, Brianov život.

Satira prati Briana Cohena (Graham Chapman), prosječnog Židova rođenog u Betlehemu pored Isusa, kojeg cijeli život pogrešno smatraju Mesijom. Brian se bori sa svojim neželjenim usponom na vjersko prijestolje i nezgodama s političkim skupinama koje se bore protiv Rimljana. Iako zabavne premise, film je optužen za bogohuljenje.

Kritiziran zbog ismijavanja religije, film je bio zabranjen u nekoliko zemalja, uključujući Norvešku i Irsku. No, poanta satire jest pomicanje granica i preispitivanje autoriteta kroz humor, a subverzivnost je bila zaštitni znak Montyja Pythona. S vremenom je publika počela cijeniti film onakvim kakav jest, prepoznajući ga kao jednu od najvećih komedija desetljeća.

1. Noćno kruženje (1980.)

Ponekad, u pokušaju da ispričaju priče o nedovoljno zastupljenim zajednicama, filmovi ne ispadnu dobronamjerni, već postanu odraz svog vremena. Klasik Williama Friedkina iz 1980., inspiriran romanom Geralda Walkera, ispričao je priču o detektivu Steveu Burnsu (Al Pacino), koji odlazi na tajni zadatak u njujoršku underground gay S&M scenu kako bi uhvatio serijskog ubojicu.

Prožet stereotipima, film je bio grub prikaz queer supkulture s psihološkim fokusom na zamagljeni identitet protagonista. Problem nije bio u temi, već u načinu na koji su gej muškarci prikazani, što je izazvalo prosvjede zajednice.

Film Noćno kruženje optužen je za homofobiju jer je gej likove prikazao kao jednodimenzionalne, opsjednute seksom i nasiljem, umjesto da prikaže stvarnost gej života. Aktivisti su strahovali da bi takav prikaz mogao potaknuti zločine iz mržnje, a sve se događalo neposredno prije krize AIDS-a.

I sam Pacino osjećao je nelagodu zbog problematične prirode filma. U svojim memoarima otkrio je da je cijelu plaću donirao raznim udrugama. Film, koji se smatra jednim od Friedkinovih najboljih, na kraju je ipak doživio neku vrstu iskupljenja i danas se promatra kao značajno, iako duboko problematično, djelo svoga vremena.