AL PACINO je u svojim memoarima "Sonny Boy" iskreno priznao da su neki filmovi u njegovoj bogatoj karijeri završili kao potpuni promašaji, iako u njih nije ulazio iz financijskih razloga. Za razliku od uloga koje glumci ponekad prihvaćaju isključivo zbog honorara, Pacino tvrdi da je u tom razdoblju birao projekte u koje je istinski vjerovao i za koje je mislio da mogu ispasti dobri.

Kao najveći primjer takvog promašaja naveo je film "88 minuta" (88 Minutes), koji bez zadrške naziva "katastrofom". U knjizi piše: "Oceanovih trinaest ispao je dobro. A onda sam snimio 88 minuta, koji je bio katastrofa." U tom je trileru Pacino glumio forenzičkog psihijatra čiji je život ugrožen, no film je loše prošao i kod publike i kod kritike.

"Iskreno sam mislio da mogu biti dobri"

Pacino je u istom razdoblju snimio i "Pravedno ubojstvo" s Robertom De Nirom, za koji također priznaje da nije ispao dobro. Zbog tih je uloga bio nominiran za Razzie nagradu za najgoreg glumca, a kritičari su oba filma dočekali s izrazito negativnim reakcijama.

Govoreći o razlozima zašto je uopće prihvatio te projekte, Pacino naglašava da novac nije bio motiv.

"Radio sam te filmove dok sam mislio da imam novca, tako da nije bilo kao da sam ih snimao zbog novca. Iskreno sam mislio da mogu biti dobri", napisao je. Na kraju zaključuje da je pogrešno procijenio potencijal projekata, ali i da je iz tih iskustava izvukao pouku, osvrćući se na njih danas s vidnom nelagodom.