POSTOJE filmovi koji gledatelje ne ostave ravnodušnima – koji ostanu u mislima još dugo nakon odjavne špice i spontano se smjeste među osobne favorite. Takav je dojam jedan film ostavio na glumca i redatelja Bradleya Coopera, koji ga izdvaja kao jedno od najvažnijih i najboljih ostvarenja 1970-ih – osobito zbog tehničke genijalnosti i atmosfere koju stvara.

Riječ je o filmu Prisluškivanje (The Conversation, 1974.) redatelja Francisa Forda Coppole, u kojem Gene Hackman briljira kao Harry Caul, opsesivni stručnjak za nadzor uvučen u mrežu laži i sumnje. Cooper ga svrstava među svoje omiljene filmove desetljeća, istaknuvši: "Prisluškivanje je film jednog od najboljih redatelja 70-ih i 80-ih. Odabrao bih ga zbog zvuka - zvuk u filmu je zaista inovativan", prenosi Far Out Magazine.

Od samog početka gledatelj se osjeća kao promatrač iz sjene. Prati se tihi razgovor para na prepunom trgu, dok kamera iz ptičje perspektive prikazuje Hackmana koji ih kružno nadzire – stvarajući snažan dojam da prisustvujemo nečemu što nije namijenjeno našim ušima.

Napetost se pojačava kako lik polako gubi granicu između posla i stvarnosti, usred vlastite usamljenosti i paranoje. Zvučna pozadina igra ključnu ulogu – Cooper napominje: "Ima scena u kojima se glavni razgovor jedva čuje, a ipak je on u fokusu – stalno se igraju s pozicijama mikrofona. To je stvarno genijalno."

Zahvaljujući tehničkom timu, posebice dizajneru zvuka Walteru Murchu i skladatelju Davidu Shireu, film koristi gradsku buku, elektroničke efekte i slojevite šumove kako bi pojačao osjećaj nelagode.

Iako je snimljen prije 50 godina, ovaj triler ostaje snažan prikaz svijeta pod nadzorom i otuđenosti, uz briljantnu izvedbu Hackmana. Upravo zbog toga Cooper ga svrstava među najbolje trilere tog razdoblja, poput "Francuske veze" i "Tri Condorova dana".