KAKO je rock sazrijevao, tako mu je bilo sve neudobnije u onoj tijesnoj, troakordnoj odjeći, pa se već krajem 1960-ih pojavljuju glazbenici koji ga spajaju s jazzom (ili, obratno, kako je napravio genijalni Miles Davis). I ta se fuzija toliko dobro primila na području Jugoslavije, da je ona bila na svjetskoj razini. Morat ću vas malo bombardirati podacima od kojih bi se komotno mogla sastaviti cijela enciklopedija.

Jazz rock dežela

Kao i puno toga na području kulture u Jugoslaviji, fuzija jazza i rocka prvo je počela u Sloveniji. Na početku su bili Mladi Levi, sastav u čijoj su se postavi znali naći i školovani jazzeri. Prvih nekoliko godina uglavnom su svirali soul, da bi se pod utjecajem američkog benda Blood, Sweat & Tears prebacili na jazz rock.

Sa svojim uzorima imali su čak i zajednički nastup u ljubljanskom noćnom klubu 1970. godine. Samo dvije godine kasnije, Mladi Levi sviraju još kompliciraniji i prilično alternativni jazz fusion, a uskoro se i raspadaju. U kušnji sam linkati vam njihovu Spominjam se antimaterije, no, nije to za svačije uši.

Slovenija je razvila vrlo bogatu jazz rock scenu, na kojoj su najzapaženija mjesta imali pjevač Janez Bončina Benč te dvojica hrvatskih glazbenika, bubnjar Ratko Divjak i klavijaturist Tihomir Pop Asanović.

Imena koja svakako treba zapamtiti jesu Predmestje, Boomerang, Sončna Pot, Peter Ugrin (koji je započeo u Mladim Levima) i Tone Janša Quartet. Uz to se razvila i izvrsna alternativna jazz rock scena, utjelovljena ponajviše u bendovima poput Begnagrada i Miladojka Youneed. 

Najviše su do slušatelja doprli September, upravo s Bončinom, Divjakom, Pop Asanovićem i Ugrinom. 

Izdali su tri albuma, pjesmu Ostavi trag s prvog albuma Zadnja avantura iz 1976. samplirao je Kendrick Lamar (i još razni drugi rapperi). Kasnije su se opet sastavili i nastupili 2003. kao predgrupa Deep Purpleu. Ova koja im je bila i najveći hit je dovoljna da shvatite koliko su bili moćni. 

Gotovo ista ekipa

Istodobno kad i Mladi Levi, šibenski sastav Mi također je otkrio glazbu od Blood, Sweat & Tears, u tom stilu izdao sva tri svoja singla, pa se raspao 1971. 

I u hrvatskom jazz roku vrlo bitnu ulogu igraju Divjak i Pop Asanović, između ostalog udruživanjem s Dadom Topićem u grupu Time, koja je na sva tri albuma počesto koketirala s jazzom. Divjak je nakon raspada benda surađivao i s legendama poput Stan Getza, Gary Burtona i Joe Passa. Pop Asanović je izdao odličan solo album Majko Zemljo, a od hrvatskog jazz roka svakako treba spomenuti i Clan, u to vrijeme prateću grupu Josipe Lisac. 

Neizostavno ime je i veliki Boško Petrović, prije svega kao učitelj i uzor brojnim glazbenicima. Ovo je svakako jedna od najjačih stvari grupe Time, pripjev baziran na B7+ akordu i danas oduševljava.

Spašavao Chet Bakera

Već sam svojedobno pisao o jazz rock pjesmama grupe Smak, koje su, istina, sačinjavale manji, ali zapaženi dio njihovog repertoara. Prije Smaka s jazzom su eksperimentirali dečki iz Korni grupe, što su nastavili malo jačena svojim solo projektima (posebno bubnjar Vladimir Furduj na solo albumu Furda). Kepa Stojanović, bubnjar Smaka, imao je i svoj usputni projekt grupu Cveće, s puno jačom orijentacijom prema jazzu.

Ponešto komercijalnog uspjeha u tom žanru uspio je ostvariti trubač Kire Mitrov sa svojim sastavom KIM. Meni se osobno glazbeno dopao sekstet sjajnog saksofoniste Jovana Maljokovića. Enigmatičnu pojavu u povijesti srpskog fusiona svakako predstavlja ABC Ansambl Angela Vlatkovića, koji je svoje ploče izdavao isključivo u Sovjetskom Savezu.

Koliko je fuzijski jazz postao popularan među Srbima govori i podatak da je u te vode ušao i odlični klarinetist Boki Milošević, čiji se repertoar inače sastojao od izvedbi folklorne tradicije. Čak je i grupa Generacija 5 u svojoj prvoj postavi započela s nekoliko laganih jazz rock pjesama, da bi se potom prebacili na hard rock. 

Dva imena koja svakako treba izdvojiti jesu bubnjar Lala Kovačev i njegov bend Balkan Impressions (s kojima je nastupio i Vlatko Stefanoski) te kontrabasist Miša Blam. Imao sam ga prilike vidjeti uživo dok je svirao u sekstetu Marković Gut. Napravio je dva vrlo uspješna izleta u vode jazz-funky-rock fuzije, a onda svirao s Chet Bakerom. Zapravo, kako sam veli, više manje ga spašavao kad upadne u probleme zbog droge.

Mali, ali dobri

Jazz i pop-rock rado su se, poput vina i mineralne, miješali i najmanjoj jugoslavenskoj republici Crnoj Gori, kao i u tada autonomnoj pokrajini Kosovo. Ovi prvi su imali Montenegro Singers, s dosta jakim utjecajem folklorne glazbe (što je bio čest slučaj među jazzerima u Jugoslaviji), kao i vrlo solidne funky jazz pjesme ranog Makadama.

No, i Kosovo, koje je bilo na glazbenim marginama zbog jezične barijere, imalo je svoje adute. Kao prvo, kratkotrajna grupa Kosseleksioni, s odličnim Nexhatom Maculom na gitari (pod utjecajem Al Di Meole), kao i također kratkotrajni sastav Kosovski Božuri, kojega je predvodio tadašnji pijanist TV Prištine Sinan Alimanović. S ovom su pjesmom nastupili na Opatiji 1979.

Iznenađenje u Bosni

Netom spomenuti Alimanović kasnije će se vratiti u rodnu BiH i tamo postati klavijaturist Indexa, najpoznatiji po svojoj obradi sevdaha Snijeg pade na behar, na voće. Tijekom svoje karijere surađivat će s brojnim europskim i američkim glazbenicima, uključujući i legende poput Randy Breckera i Barbare Hendricks. 

No, meni je svakako najveće iznenađenje predstavljala spoznaja da su godinama prije Alimanovića i Indexa u jazz rock vode pomalo zagazili Pro Arte, grupa inače poznata prije svega po svojim prilično djetinjastim hitovima. Na svom prvom albumu Pruži mi ruku, ljubavi, izdanom 1970. godine, bilo je i trenutaka koketiranja s jazz rockom, što ih stvarno u tom pogledu stavlja među pionire u Jugoslaviji.

Ko bi reko čuda da se dese.

Nije sve u Lebu i soli

Prva asocijacija na makedonski jazz rock svakako je četverac iz Leba i soli – i oni ostaju na tronu kao najbolji takav bend, ne samo u Makedoniji. No, pojavilo se uz Vardar i drugih aduta – primjerice, klavijaturist Miki Petkovski, koji je svirao u Smaku na albumu Crna dama i skladao njihovu najzreliju jazz rock stvar Tegoba. Imao je i kratku epizodu u Lebu i soli, a kasnije izdao prilično solidan solo album.

No, ime koje se ovdje svakako mora spomenuti jest fenomenalna grupa Den za den. Njihov istoimeni i nažalost jedini album donosi isključivo instrumentale, bez jakog utjecaja folka. A ono što su radili Arian Dema na gitari, Vladimir Jankulovski na basu, Dmitar Čočorovski na bubnjevima i Dragiša Soldatović na klavijaturama spada u sam vrh tadašnjeg jazz rocka.

To morate i sami čuti.

***

Novu knjigu Indexovog kolumnista Željka Porobije pod naslovom "Skeptički eseji o religiji" možete nabaviti ovdje.

Od Galileijevih sukoba s Crkvom, u prvoj polovici 17. stoljeća, do danas traje napetost između religije i prirodnih znanosti zbog različitih pogleda na svijet. U današnje doba ta je napetost čak i pojačana s obzirom na napredak prirodnih znanosti s jedne strane, i aktualne trendove jačanja konzervativizma u cijeloj Europi s druge.