KADA netko poput Quentina Tarantina govori o velikim glumcima, njegove riječi imaju poseban značaj. Kroz rad s velikanima poput Leonarda DiCaprija i Roberta De Nira, redatelj "Paklenog šunda" iz prve je ruke svjedočio što znači biti zaista talentiran glumac. No njegovo zanimanje za glumu ne proizlazi samo iz profesionalnog iskustva – Tarantino je od malih nogu bio opsjednut filmom i televizijom. Toliko da je jedno vrijeme i sam pohađao satove glume, sve dok nije shvatio da je njegova prava snaga u pisanju scenarija.

Ipak, među svim idolima koje je imao kao dijete, posebno mjesto zauzimao je Roy Rogers – pjevač, glumac i rodeo zvijezda. Tarantino je jednom izjavio: "Roy Rogers bio je jedan od najoriginalnijih glumaca još od Elvisa Presleya. Nikad nije izgledao kao da glumi - bio je prirodan talent", prenosi Far Out Magazine.

Posebno ga se dojmio odnos između Rogersa i njegova konja Triggera. "To nije bio konj iz studija. Trigger je bio njegov konj. Voljeli su se", istaknuo je. Za Tarantina, ta je bliskost prelazila granice obične filmske uloge.

"Obojica su prešli iz glazbe u film bez imalo napora, kao da je to oduvijek bio njihov svijet"

Rogers je karijeru započeo kao pjevač, ali je ubrzo postao jedna od najvećih zvijezda vestern žanra. Snimio je desetke filmova u kratkom vremenu, a Tarantino ističe redatelja Williama Whitneyja kao ključnu osobu tog razdoblja.

"Ove godine sam se ponovno vratio Royu Rogersu. William Whitney je režirao zadnjih pet godina njegove karijere – otprilike 30 filmova – i napravio nešto zaista posebno", rekao je. Iako tada nije imao pristup njegovim filmovima, kao dijete je gledao Rogersovu TV seriju s Dale Evans, psom Bulletom i Patom Bradyjem.

Tarantino priznaje da Roy Rogers nikada nije postigao globalni status ikone poput Elvisa, ali smatra da su njih dvojica imali nešto zajedničko – prirodni talent za nastup.

"Obojica su prešli iz glazbe u film bez imalo napora, kao da je to oduvijek bio njihov svijet", istaknuo je. Iako neki misle da Elvis nikad nije ostvario svoj holivudski potencijal, za Tarantina su i on i Rogers dosegli vrhunac – svaki na svoj način.