LUKA MODRIĆ odigrao je najbolji pojedinačni turnir jednog igrača u povijesti hrvatskih nastupa na velikim natjecanjima. Osvajanjem Zlatne lopte na SP-u u Rusiji još je jednom pokazao kako je njegovo mjesto u povijesti ove igre ono koje pripada samo najvećim igračima.

"Alibi igrač"

Dugo godina su dežurne kafanske nogometne sveznalice tvrdili kako je Luka Modrić alibi igrač koji samo ''dodaje prvom do sebe''. Pritom su propustili vidjeti kako nitko osim možda Andresa Inieste nije imao toliko briljantan prvi korak i oslobađanje čuvara u primanju, kako nitko osim možda Xavija ne čuva loptu toliko dobro i kako nitko nije toliko kompletan pas igrač - lijeva ili desna noga, kratka ili jača lopta, unutarnji ili vanjski dio kopačke, njemu je apsolutno svejedno. Vidjet će koje rješenje je najbolje i pronaći će ga.

U trenutku kada je uslijed iskustva velikih utakmica i svoju igru u obrani podignuo na visoku razinu, više nije bilo dileme - Luka Modrić postao je najbolji vezni igrač na svijetu. Onaj koji značenje toga pojma utjelovljuje u punom smislu - netko tko je metronom ekipe, tko drži konce igre u svojim nogama i tko povezuje sve preostale karike. S njim je pala teza da vrhunski vezni igrač mora briljantnu imati onu najbanalniju statistiku, golove i asistencije. Njegova kirurški precizna dodavanja su ključ ove ekipe - on točno zna da će Vida morati ispucati loptu ako je primi na slabijoj nozi i zato mu ju odmah namjesti na jaču. Točno zna da će ju Rakitić izgubiti ako ju ne bude mogao odigrati isprve, i zato mu je odmah pripremi. Zna točno kada će Rebić i Perišić u sprintu prestići suparnika i koliko lopta treba jako u for da bi do izražaja došla njihova prodornost. Luka Modrić je kompjutor s jakim procesorom koji situacije na terenu vidi prije od drugih igrača. Odlični igrači najbolje reagiraju u pravom trenutku. A najbolji igrači kreiraju prave trenutke, za sebe i suigrače. 

Najviše osporavan baš u Hrvatskoj

Nije neobičan fenomen da uspješne ljude najteže prepozna baš njihov kraj. Ista stvar je bila s Modrićem - koliko god uspješno dirigirao igrom reprezentacije, nije bilo dovoljno jer nije zabio gol i namjestio dva. Kada je Hrvatska igrala loše, to je bilo zato što se njemu ne da igrati. Kada je bio okružen trojicom, bio je kriv što nije zadržao loptu. Kada nije imao kome predati loptu, opet je bio kriv jer nije prošao tri igrača i stvorio višak. Jednostavno, bio je čovjek koji nije mogao pobijediti i koji nije mogao napraviti pravu stvar. Svaka pogreška brojala mu se izvan svakog konteksta i bila je samo i isključivo njegova. A svaka je pobjeda ili dobar potez, s druge strane, pripadao njegovim suigračima. Vrlo je dominantna bila paradigma da je u Realu dobar samo zato što je okružen vrhunskim suigračima. A onda su stigle godine u kojima je i one najtvrdoglavije odlučio natjerati da progledaju. Nanizao je četiri naslova Lige prvaka i četiri puta bio je član udarne postave najjačeg klupskog natjecanja na svijetu.

Kada je u Moskvi primio nagradu za najboljeg igrača SP-a, logično je je da se cijeli svijet zainteresirao za njegov životni put. Kako je uspio, odakle je došao, što je prošao. Imao je loše fizičke predispozicije, živio je kao prognanik u hotelu, nakon što su mu djeda u ratu ubili na pragu kuće. Hotel Iž, koji ovih dana posjećuju novinari BBC-a, CNN-a, Le Monda i mnogih drugih medija, u blizini je stadiona na Stanovima. Tu su Luku upisali u nogometnu školu. S deset godina otišao je na probu u Hajduk, gdje je označen kao fizički preslab, pa ga je zadarski trener Toma Bašić preporučio Zdravku Mamiću. Ostalo je povijest i crna kronika.

Stotine turista ovih dana zastaju pored napuštene kuće u Zatonu Obrovačkom i ostavljaju dresove, šalove, poruke. Modrićeva priča ih je inspirirala jer dokazuje da je sve moguće ako ne odustanemo od svojih snova. Modrić je svoj ostvario usprkos svima, pa i samome sebi. 

Najbolji veznjak u povijesti Real Madrida

Modrić je postao jedan od najboljih veznjaka koji su ikada igrali u jednom od najvećih klubova svijeta. Real Madrid jako dugo nije imao pravog "mediocampistu" - pritom taj izraz doslovnim prijevodom gubi dio značenja koji ima na španjolskom. Mediocampista je središte jedne ekipe, čovjek zadužen za to da 50-50 lopte oplemeni i osigura posjed svojoj ekipi, onaj koji se svojim postavljanjem i razigravanjem trudi da posjed što dulje ostaje u totalnoj kontroli njegove ekipe. Posljednji takav igrač bio je Fernando Redondo. Nakon njega je uslijedio niz igrača koji su bili vrhunski igrači viška (McManaman, Zidane), sjajni destruktivci (Makelele) ili razigravači iz dubine (Alonso), ali tek je Modrić dosegao važnost za ekipu koju je imao slavni Argentinac. Modrić je u svojoj igri to utjelovio bolje od svih navedenih i postao najkompletniji i najkvalitetniji veznjak na svijetu i najbolji u povijesti Santiago Bernabeua. U paru s Tonijem Kroosom čini par kojem jedino kultno partnerstvo Xavi-Iniesta može stati na crtu i nije nimalo čudno što baš u ovim sezonama Real uživa jednu od najvećih europskih dominacija u povijesti. Ronaldo je trpao, ali većina dobrog u igri Real Madrida polazi baš od Modrića.

Priznanje na najvećoj smotri

Jose Nasazzi, Giuseppe Meazza, Leonidas, Zizinho, Ferenc Puskas, Didi, Garrincha, Bobby Charlton, Pele, Johannes Cruijff, Mario Kempes, Paolo Rossi, Diego Maradona, Salvatore Schillaci, Romario, Ronaldo, Oliver Kahn, Zinedine Zidane, Diego Forlan i Leo Messi. Odsad je u tom društvu i Luka Modrić, na igračkom tronu najvećeg sportskog turnira na svijetu.

Trebali su mu izbornik koji će ga rasteretiti suvišnih zadataka i malo prave kemije u ekipi koja je konačno otišla onoliko daleko koliko zaslužuje da bi se on tu našao. Ne trebaju mu posebni uvjeti u igri jer će dobar napad izmisliti ni iz čega. Ne treba ga sakrivati u obrani jer će pročitati svakog napadača i u pravo se vrijeme naći na poziciji da mu oduzme loptu. Ne treba mu ništa, samo ga treba pustiti da igra, kreira i suigrače čini boljima. I u Francuskoj i u Rusiji dokazao je da je vođa na terenu i uzrok, a ne posljedica vrhunske ekipe. Luka Modrić, Zlatna lopta Svjetskog prvenstva.