DINAMO je u 24. kolu HNL-a odigrao groznu utakmicu protiv Lokomotive i ispustio dva boda koja bi se mogla pokazati presudnima u borbi za naslov. Nastavak je to loših igara momčadi Željka Kopića u drugom dijelu prvenstva. Pomalo neobično, ali najbolju utakmicu ove godine Dinamo je odigrao u Sevilli.

Raspored pred prvakom Hrvatske je izuzetno zahtjevan. Već u nedjelju gostuje kod Osijeka u Gradskom vrtu, a 12. ožujka očekuje ga derbi s Hajdukom na Poljudu. Te dvije utakmice, kao i ona domaća sa Šibenikom između, odredit će tijek prvenstva. Hrvatski prvak i dalje sve drži u svojim rukama, ali doveo se u situaciju u koju nije smio. Skoro sve je uoči i tijekom ove sezone napravio krivo.

Osijek, Hajduk i Rijeka pokupili su mu zvučne trenere ispred nosa. Dinamu su ostale samo zamjene

S obzirom na to da je Dinamo dosad (podaci za aktualnu sezonu tek trebaju izaći) imao veći budžet nego preostala tri konkurenta u utrci za naslov zajedno, od njega se s pravom očekuje da ima najbolje igrače, najdužu klupu i da dominira ligom.

Ipak, Dinamo je u zadnjih godinu dana jednom kiksao na najvažnijoj poziciji - onoj trenerskoj. Kopić i dalje ima šansu dokazati da može voditi Plave, ali zasad nema previše argumenata u korist te teze. 

Već je poznato na koji se način Dinamo riješio Nenada Bjelice kada je klub, pomalo iza leđa, išao smanjivati troškove momčadi usred velike krize. U međuvremenu je Bjelica oplakan i preboljen u Maksimiru, a Zoran Mamić i Damir Krznar su do kraja prošle sezone imali odličan rezultat.

Krznar je već bivši i Dinamo se nakon ispadanja iz kupa protiv Rijeke doveo u situaciju da nema drugo rješenje osim Kopića, koji nikad nije bio ni zamišljen za tu poziciju. U čitavom tom periodu, Osijek je uzeo Bjelicu, Rijeka je iz sestrinske Lokomotive uzela sjajnog Gorana Tomića, a Hajduk vratio Litvanca Valdasa Dambrauskasa u ligu.

Ozbiljan klub, koji niz godina uspješno igra Europu i osvaja naslove, ne smije si dozvoliti da na klupi već drugi put ima čovjeka u kojeg nije siguran i koji se pojavio kao vatrogasno rješenje. Posebno kada tri rivala, financijski bitno slabija, na klupama imaju ljude koje bi Dinamo žarko htio, a ugrabili su ih ravno ispred nosa Dinamu, iz dvorišta u kojem ima najveći utjecaj.

Kupovanje bez reda i smisla

Dinamo je početkom ove sezone ostao bez tri ključna igrača, de facto u svakoj liniji po jednog. Otišli su Joško Gvardiol kao najbolji stoper, Kristijan Jakić kao čovjek za prljave poslove uz kojeg Ademi izgleda puno bolje i Lovro Majer koji je postao prvi kreator ekipe.

Uz to, Dinamo je pustio nekoliko korisnih igrača koji bi mu sada i više nego dobro došli poput Marija Gavranovića, Lirima Kastratija i Izeta Hajrovića. Još uvijek je prerano ocjenjivati igrače koje je Dinamo doveo na zimu, ali transferi prije toga otkrivaju kroničan nedostatak plana i sportske vizije pri kreiranju momčadi.

Prošle zime Dinamo je potrošio devet milijuna eura na šest igrača. Od njih je samo Stefan Ristovski stigao kao ciljano pojačanje na poziciji na kojoj se više nije računalo na Petra Stojanovića. Dario Špikić, Marko Bulat i Danijel Štefulj dobivaju šanse na kapaljku, čak i kad je momčad pokošena ozljedama.

Koliko je čudan ključ po kojem je Dinamo slagao momčad najbolje pokazuje primjer lijevog beka. Tamo je glavne utakmice prošle sezone odigrao stoper Joško Gvardiol. Početkom sezone Dinamo je imao pet lijevih bekova, ali je tu poziciju držao zadnji vezni Bartol Franjić. Čabraja, plaćen 1.6 milijuna eura, početkom ove sezone poslan je na posudbu u Olimpiju.

Ovog ljeta doveden je Duje Čop, iako se toga vjerojatno nitko neće sjećati za par godina jer je već proslijeđen u Sloveniju. Vraćen je i Emir Dilaver. Unatoč tome što je Dinamo ostao bez Gvardiola i što je skoro u potpunosti otpisan Danac Ramus Lauritsen, Dilaver je odigrao ravno 190 minuta nogometa u ligi ove sezone.

Katastrofalne odluke nekompetentne Uprave su kompromitirale Dinamovu budućnost

Postoje neobični transferi i čudne politike transfera, ali ovo što Dinamo radi je bizarno. U svakoj liniji je osjetno slabiji nego je bio prije pola godine. Iz HNL-a dovodi solidne igrače koji ni po čemu nisu dodatna kvaliteta, a onda ih drži na klupi ili ih šalje na posudbe. Upitno je postoji li ijedan čovjek u Maksimiru koji zna gdje trenutno igraju svi oni pod ugovorom s Dinamom.

Sve to događa se u situaciji kada je prodao kičmu momčadi, a pri tome je misiju spašavanja projekta najprije povjerio treneru koji dotad nikad nije obavljao tu funkciju, a onda i čovjeku koji je u Hajduku dobio otkaz prije četiri godine.

Uslijed svega toga oslabile su mu i neke od najvažnijih karika u momčadi. Kapetana Ademija uništavaju ozljede. On želi, ali dojam je da sve teže može. S druge strane, Bruno Petković izgleda kao da nije siguran želi li profesionalno igrati nogomet.

Osijek i Hajduk naučili su ružno pobjeđivati. Doveli su igrače koji mogu prelomiti utakmice u kojima momčad ne igra dobro. Livaja, Kalinić, Caktaš, Lovrić. Sve su to imena koja bi Dinamu bila od koristi sada kada je dojam da osim Oršića nema igrača koji može riješiti utakmicu.

Koliko god to suludo zvučalo, Dinamo s Petkovićem u ovakvoj formi ima možda i najslabiji napad od vodeće četvorke. Jurić, Špikić i Menalo su korisni igrači, ali ne rade razliku. Tek treba vidjeti kakav će biti Emreli.

Ako je do ovog vikenda to bilo i upitno, sada više nije. Nikad u proteklih 15 godina, izuzev sezone kada je Rijeka uzela naslov, Dinamu nije prijetio kraj dominacije. Plavi su prema kladionicama i dalje favorit lige na 50%, ali Hajduk je već na 25%, a Osijek na 20 %.

Derbiji u Gradskom vrtu mogli bi odrediti ne samo ovu Dinamovu sezonu nego i budućnost. Istu onu koju si je sam zakomplicirao krivim odlukama nekompetentnog upravljačkog kadra, koji nema nikakav nogometni pedigre.