DINAMO je u slavljeničkoj atmosferi pred prijateljskom publikom u Šibeniku stigao do 23. titule prvaka Hrvatske od osamostaljenja. Golovi Marka Tolića i Petra Bočkaja učinili su posljednje kolo i derbi protiv Hajduka revijalnim, barem u rezultatskom smislu.

Ipak, Dinamove najvažnije utakmice u pravilu se igraju početkom i sredinom ljeta, kada se love UEFA-ini milijuni, pa slaganje kadrovske križaljke za iduću sezonu počinje nešto ranije nego kod drugih klubova. Dinamo ima vrlo dobru momčad, ali ova sezona pokazala je da mu igranje na dva fronta bez pravih pojačanja može nauditi u HNL-u, u kojem ne smije izgubiti titulu s obzirom na financijsku dominaciju.

Jedna od kritičnih pozicija je i ona na lijevom krilu. Tamo je već godinama najbolji Dinamov igrač Mislav Oršić, ali nema zadovoljavajuće B opcije. Kao i titulu, rješenje su Plavi možda našli na Šubićevcu. Antonio Marin djeluje spremno za šansu u Dinamu.

Trebala mu je međustepenica u karijeri

Marin je u Šibeniku na posudbi iz Dinama. Na Maksimiru je šansu dobivao na kapaljku. Debitirao je za prvaka Hrvatske još u zadnjem kolu sezone 2017./18. protiv Intera, u prvoj utakmici koju je s klupe vodio Bjelica. 

Polagan ulazak u seniorski nogomet pokazao se velikim izazovom za plemenitog igrača kojem su dribling i kreacija glavne odlike. Zbog toga je postalo očito da mu je potrebna barem jedna međustepenica na putu do Dinama pa je otišao u Lokomotivu.

Tamo je u prošloj sezoni odigrao 7-8 pravih utakmica, ali punu afirmaciju je ovaj 21-godišnjak doživio tek ove sezone u Šibeniku, gdje je briljirao, kao i drugi igrači iz Krešimirovog grada, poput Antonija Jakoliša, Nike Raka i Marija Ćurića.

Nogomet karijere

Na Šubićevcu je zaigrao nogomet života. Njegova brzina i kvalitete posebno su došli do izražaja zbog stila nogometa koji Šibenik gaji. Glavni plan igre u napadu bila je tranzicija, zbog čega su njegovi ofenzivci uvijek imali dovoljno prostora da iskoriste svoju brzinu i 1 na 1 igru.

U takvim uvjetima Marin je po driblerskim i kreatorskim statistikama ušao u sam vrh lige, a posebno je primjetan i napredak u donošenju odluka u ključnim situacijama u završnici napada. I dalje nije sasvim razvijen igrač, ali definitivno igra zreliji nogomet nego što je to bio slučaj prošle sezone.

Uvjeti borbe za ostanak i niže klase HNL-a donijeli su mu i potrebnu dozu čvrstine. Marin je daleko najfauliraniji igrač lige. Suparnici su ga zaustavili prekršajem čak 119 puta, a drugoplasirani Livaja pretrpio je "samo" 81 faul.

Takva igra nužno je donijela i veći broj duela u kojima se Dinamov igrač sve bolje snalazi, ali donekle ukazuje i na tendenciju da loptu predugo zadržava u svojim nogama. Kako se bude uspinjao na nogometnoj ljestvici, morat će brže prepoznavati i rješavati situacije.

Njegov povratak u Dinamo je najlogičnija opcija

Marin bi trebao neki period navikavanja na očekivanja razine kluba kao što je Dinamo, ali njegov povratak i ostanak na Maksimiru je jedina logična opcija. Dinamo je u ovoj sezoni često imao probleme s probijanjem dubokih obrana i stvaranjem viška te bi mu jedan dribler dobro došao.

Naravno, u to treba uračunati i da je Marin igrač strahovitog sportskog i prodajnog potencijala, što je na Maksimiru bitna valuta. Konačno, već smo spomenuli činjenicu da Dinamo nema pravu zamjenu za Oršića kojeg nekad treba i odmoriti.

Naravno, priča dobiva novu dimenziju u slučaju da najbolji strijelac Dinama u europskoj povijesti bude prodan. U tom će slučaju povratak Marina biti nužnost, a ne luksuz. Bez obzira na to, zaslužio je još jednu šansu u najdražem dresu.