IGRALA se 49. minuta prijateljske utakmice između Dinama i Spartaka Trnave, kluba protiv kojeg su Plavi potvrdili svoje prvo europsko proljeće nakon 50 godina čekanja. Dario Špikić je prihvatio jednu ničiju loptu na 40 metara od suparničkog gola i dodao je u sredinu.

Tamo je lopta stigla do suigrača koji je u primanju napravio lažno kretanje i izbacio iz igre prvog braniča. Povukao je loptu i u trenutku kada su svi očekivali udarac, zarolao je loptu kao Prosinečki i oslobodio si taman dovoljno prostora za udarac. Slabijom, lijevom nogom, zakucao je loptu pod gredu.

Na isteku 90. minute isti je igrač primio loptu s braničem na leđima, u situaciji gdje napad nije imao opciju u dubini i gdje je sve djelovalo statično. Tijelom je zagradio stoperu pogled na loptu, a onda bočnom rolicom uposlio Emrelija koji je zabio za 3:3 nakon što je Dinamo gubio 3:0.

► KLIKNI OVDJE I POGLEDAJ PETKOVIĆEVE MAJSTORIJE OD 52:40 i 1:33:25 na videu. 

Svaka čast svim novim igračima Dinama. Pisali smo o vrlo dobrom poslu koji je napravljen dovođenjem Josipa Drmića, Roberta Ljubičića i Boška Šutala. Ali probuđeni Bruno Petković najveće je moguće pojačanje za Dinamo.

Ovo je neki novi Petković

Nije ovo bila prva pripremna utakmica u kojoj je Petković blistao. U drugom poluvremenu protiv Skhendije bio je daleko najbolji igrač na terenu. Fenomenalnom dubinskom loptom u čistu šansu je lansirao Komnena Andrića koji je zaobišao golmana i rutinski poentirao za 2:0. 

I u tom susretu je postigao pogodak. Igrala se 82. minuta kad je primio loptu na rubu šesnaesterca, krasnim lažnjakom se riješio čuvara i onda još boljim udarcem pogodio bliži kut za treći Dinamov gol. 

Par dana kasnije Dinamo je svladao slovensku Naftu, a Petković je bio ponovo jedan od najraspoloženijih na terenu. Rastrčan, razigran i željan da u svakoj mogućoj kreaciji stvori višak za ekipu, bio je sušta suprotnost igraču koji je čitavu prošlu sezonu nervirao Dinamove navijače.

Čak se prema tim utakmicama ne može reći da je to onaj stari Petković, koji je na svom vrhuncu opravdano bio prva devetka reprezentacije. Ovaj je još gladniji i željniji dokazivanja, još više nevidljivog posla obavlja za ekipu i još je bolji.

Ljut, ali konačno onakav kakav treba biti

Prošlosezonski Petković bio je ljut, ali na sasvim krive stvari. Ljut na kritike koje su mu upućene, ljut na medije i navijače koji ne prepoznaju njegovu vrijednost, ljut na bilo koga tko se usudio propitkivati njegov doprinos Dinamu.

I ovaj Petković je ljut, ali je konačno ljut u pravom smjeru. Želi sve koji su ga kritizirali, uključujući i potpisnika ovih redaka, ušutkati. Želi dokazati kakva je klasa od igrača i želi jednom zauvijek prekinuti besmislenu raspravu oko svoje kvalitete.

Petković je jedini hrvatski napadač koji može na dobar dan osvojiti 10 duela na utakmici, koji može sačuvati loptu protiv dva suparnika i pet puta razigrati suigrače kada momčad prelazi iz faze obrane u fazu napada. Ima vic, viziju, inteligenciju, ima sve. Jedino što je ikad bilo upitno je ima li volju. 

Ovo i dalje ništa ne znači. Sve je na njemu

Naravno, ništa od ovog ne mora imati veći značaj od umjerenog optimizma Dinamovih navijača pred novu sezonu. Prijateljske utakmice su tu za dizanje i održavanje forme kod etabliranih igrača, odnosno djelomično za dokazivanje kod onih iz drugog plana.

Ali činjenica da baš u takvim utakmicama Petković grize i radi više nego ikad je indikator da je stvari shvatio ozbiljno. Takvu formu tek treba prenijeti u najveće utakmice, ali kad ima ovakvu energiju, inspiraciju i radnu etiku, onda je na ovoj razini nogometa skoro pa nezaustavljiv.

Konačno djeluje kao tip kojeg boli briga za sve što se događa oko terena i zanima ga samo što on i ekipa rade na njemu. Takav Petković, s glavom na pravom mjestu, nešto je najgore što se može dogoditi konkurenciji.

Petković gleda prema Kataru. Može biti najveće Dinamovo pojačanje ove sezone

Dinamo je prošle sezone osvojio titulu uz puno veće muke nego u ijednoj od pobjedničkih sezona u zadnjih deset godina. Veliki faktor igrala je i činjenica da je Petković veći dio sezone igrao ispod svojih mogućnosti.

Probudio se tek pred kraj prvenstva. Riješio je Osijek u Maksimiru, a u odlučujućem dvoboju u Šibeniku bio je jedan od najboljih igrača Dinama. U samo dvije ili tri utakmice podsjetio je ljude koliko dobar može biti.

Kad je na svom vrhuncu i kada igra u pravoj ulozi, Hrvatska nema puno boljih napadača od Petkovića. A sasvim sigurno nema nijednog igrača tog profila, točno onakvog kakav nedostaje momčadi Zlatka Dalića.

Katar je za pola godine i možda je baš to motiv koji ga gura naprijed. Možda je bitna bila i činjenica da je došao Drmić koji ga može poslati na klupu. Ali ako Dinamova desetka nastavi u ovakvom tempu, izbornik to neće moći ignorirati.