LEILA Janah, društvena poduzetnica koja je zapošljavala tisuće siromašnih ljudi u Africi i Indiji, umrla je u dobi od 37 godina na Manhattanu 27. siječnja ove godine. Poduzetnica koja je čvrsto vjerovala da su poslovi, a ne donacije najbolji bijeg iz siromaštva, umrla je od rijetkog oblika raka, javlja The New York Times.

Osnovala tvrtku za društveno poduzetništvo nakon posjete Indiji

Podrijetlom iz Indije, Janah je 2005. godine putovala u Mumbai gdje je autom prolazila kroz ogromne slamove. Kad je došla u tvrtku zbog koje ju je posao odveo u Indiju, tamo je upoznala obrazovano osoblje iz srednje radničke klase. Skoro nitko od zaposlenika te tvrtke nije bio iz slamova kroz koje je prošla putem.

Intelekt najsiromašnijih je najveći neiskorišteni resurs globalne ekonomije

Kako je ispričala za magazine Wire 2005. godine, tada se zapitala zašto ljudi iz slamova ne bi mogli raditi u takvim tvrtkama. Bio je to ključni moment za Janah, koja je intelekt najsiromašnijih ljudi smatrala “najvećim neiskorištenim resursom” u globalnoj ekonomiji.

Nakon tog iskustva u kenijskom gradu Nairobiju, 2008. godine osnovala je tvrtku Samasource kojoj je cilj bio zapošljavanje siromašnih ljudi za minimalne plaće u digitalnoj industriji. Osnovala je dostavne centre u Keniji, Ugandi i Indiji. Njeni radnici prikupljaju podatke koji se koriste u različitim projektima, od videoigrica, automobila koji sami voze, do softvera koji pomažu rendžerima u subsaharskoj Africi da spriječe krivolov slonova. Uz to, polovica ljudi koje zapošljava Samasource su žene.

Zapošljavala je 11.000 ljudi

Zaposlenici Samasourcea radili su s tvrtkama poput Microsofta, Googlea, Facebooka, Walmarta, Getty Imagesa, Glassdoora. 

“Leila je imala viziju o dostojanstvenom radu i obećanje o minimalnoj plaći za najranjivije dijelove društva”, rekla je Kennedy Odede, osnivačica i direktorica organizacije Blistava nada zajednica, koja je surađivala sa Samasourceom.

Procjenjuje se da je njena tvrtka pomogla oko 50.000 ljudi, odnosno 11.000 radnika i onih koji su o njima ovisili. 

Osnovala je i liniju kozmetičkih proizvoda LXMI

Osim toga, Janah je osnovala i liniju kozmetičkih proizvoda LXMI, koja je imala istu misiju kao i Samasource – zaposliti marginalizirane osobe i dati im pristojnu plaću. Osnovana je 2015. godine, a zapošljava stotine siromašnih žena u Ugandi, koje beru orašaste plodove. Od njih rade maslo za proizvode za njegu kože koji se izvoze u SAD.

Ideju da pokrene LXMI dobila je tijekom posjete zapadnoj Africi kada je u Beninu vidjela lokalce kako u svojim vrtovima sade shea orah od kojeg se radi maslo za kozmetiku.

“Rekla sam: ‘Idemo stvoriti izvoznu industriju, ali samo za siromašne žene. Možemo u isto vrijeme riješiti problem siromaštva i brinuti se za bolju njegu naše kože’”, rekla je 2016. godine magazinu Fast Company.

Živjela je u Arizoni i Los Angelesu, a studirala na Harvardu

Leila Chirayath rođena je 9. listopada 1982. godine u Lewistonu pokraj Niagarinih slapova. Njezin otac Chirayath je građevinski inženjer, a majka Martine Janah nakon što je doselila u SAD bavila se različitim poslovima. Prije otprilike deset godina počela je koristiti majčino prezime. Obitelj je živjela neko vrijeme u Arizoni te se skrasila u Los Angelesu. 

Leilina želja da učini svijet boljim mjestom rodila se već u srednjoj školi kada se priključila American Civil Liberties Unionu. Tada je u okviru učeničke razmjene za podučavanje slijepe djece posjetila i ruralne dijelove Gane.

“Nikad nisam vidjela takvo siromaštvo kao tamo. To mi je pomoglo da shvatim kako siromaštvo ugnjetava ljude”, rekla je u jednom intervjuu za organizaciju Hearts on Fire, koja se bavi društvenom promjenom.

Nakon što je diplomirala razvojne studije 2004. godine na Harvardu, Janah je radila za konzultantsku tvrtku Katzenbach Partners u New Yorku. Potom je osnovala Incentives for Global Health te je radila u jednoj istraživačkoj grupi za razvoj Svjetske banke.

Posao u Samasourceu joj je ojačao vjeru u potrebu stvaranja pristojno plaćenih poslova

Janah je rekla da joj je posao u Samasourceu ojačao vjeru u potrebu za stvaranjem pristojno plaćenih poslova za siromašne ljude. I dok je većina njenih zaposlenika ostala na radnim mjestima od kojih su krenuli, neki su napredovali na više pozicije, a neki su započeli i sami svoje poslove.

Dean Karlan, professor ekonomije na Sveučilištu Nortwestern te osnivač ImapctMattersa, koji mjeri učinke neprofitnih organizacija, rekao je kako je Samasource postigao svoju misiju.

Iza Janah ostali su njen suprug Tassilo Festetics, roditelji, brat Ved i pokćerka. Imala je kuću na Manhattanu i u San Franciscu.

Biznis nije samo profit

Na svom blogu 2018. godine opisala je izazove s kojima se susreću društveni poduzetnici.

“Borimo se da stvorimo novi pothvat dok u isto vrijeme pokušavamo pokazati svijetu da se u biznis može unijeti smisao za pravdu, radije nego da samo pokušavamo ostvariti profit.”