NAKON što je staž odradila u jednom poduzeću u vlasništvu Grada Zagreba, 63-godišnja Lj. S. je u travnju ove godine otišla u starosnu mirovinu.

S obzirom na to da je, za hrvatske pojmove, imala solidnu plaću, kaže, s iznosom mirovine se ne može pomiriti.

"Jako sam nezadovoljna izračunima iznosa svoje mirovine i onog dijela iz prvog mirovinskog stupa, ali i dijela iz drugog mirovinskog stupa", rekla je Lj. S. za portal Moje Vrijeme.

"Iz Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje dobila sam rješenje o iznosu mirovine iz 1. stupa od 3600 kuna. Dodatno su mi dva mirovinska osiguravajuća društva za ušteđevinu iz 2. stupa ponudila 565 odnosno 580 kuna. Iskreno, očekivala sam da će za ukupnih 250 tisuća kuna štednje u 2. stupu taj dio mirovine biti viši."

Od siječnja 2019. moguće je izabrati iz kojeg stupa želite primati mirovinu

Razočarana, ali istovremeno i iskreno priznajući da o uplatama doprinosa u 2. mirovinski stup tijekom 18 godina nije puno vodila računa, kaže da ponude mirovinskih društava na kraju nije prihvatila. Govori da je u REGOS-u (Središnji registar osiguranika) prilikom opredjeljivanja o vrsti mirovine na kraju dala izjavu da želi ostvariti mirovinu samo iz prvog stupa.

Naime, od siječnja 2019. omogućeno je svim osiguranicima koji su osigurani u oba mirovinska stupa da u postupku ostvarivanja prava na starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu izaberu žele li ostvariti mirovinu samo iz I. stupa, generacijske solidarnosti, ili iz oba obvezna mirovinska stupa, uključujući i individualnu kapitaliziranu štednju.

Sugovornica portala, pojašnjavajući razloge svoje odluke, kaže da bi joj mirovina koja bi uključivala i isplatu štednje bila tek 150 kuna viša. "Ovako će mi se prilikom usklađivanja mirovina (s rastom plaća i inflacijom, op.a.) ono obračunavati na 4200 kuna, a ne samo na 3600. Tako mi se dugoročno više isplati."

S obzirom na to da joj je sada mirovina, kaže LJ. S., trećina njezinih prihoda koje je imala dok je radila, žalila se na rješenja kojima joj je visina mirovina utvrđena.

Krenula analiza rada mirovinskih fondova

Jesu li ušteđevine iz drugog mirovinskog stupa za više od 2 milijuna članova obaveznih mirovinskih fondova možda mogle biti veće i je li se novac osiguranika dobro ulagao, pokazat će analize koje provodi Udruga članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova. 

"Ukratko, analiziramo sve. Naime, dovoljno je vremena prošlo kako bi se mogli pogledati svi aspekti i efekti mirovinske reforme i dobro je da takvu analizu radi upravo naša udruga, koja nije opterećena poviješću, internim odlukama ili odnosima, a mirovinski sustav promatra kroz povećalo budućih korisnika", kaže Marko Rakar, jedan od osnivača Udruge, financijski forenzičar i tajnik hrvatskog ogranka međunarodnog Udruženja certificiranih istražitelja prevara.

Žele propitati upravljanje novcem građana

Toj udruzi, osnovanoj u srpnju, zadaća je povećati svijest građana o postojanju individualne mirovinske štednje, kapitalizaciji te štednje i ulozi mirovinskih fondova. Glavni cilj joj je propitkivanje adekvatnog upravljanja novcem građana. Okuplja ekonomiste, pravnike, profesore, financijske analitičare, poduzetnike, studente, komunikacijske stručnjake, ljude iz raznih područja rada i djelovanja. Tako pored mirovinskih fondova, Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, kao tijela koja nadziru njihov rad djeluje i inicijativa građana. 

Rakar pojašnjava da će se analize baviti financijskim aspektima ulaganja, rezultatima, ali i ograničenjima i mogućnostima koje im zakon daje, kao i javnoj slici i općoj razini znanja umirovljenika, a koja možda menadžerima mirovinskih fondova ili regulatoru koji nadzire rad mirovinskih fondova (HANFA) jednostavno ne bi pala na pamet."

Rakar: U ulaganjima je bilo velikih promašaja i štete u milijardama kuna

Riječ je o izrazito osjetljivoj temi, o kojoj ne valja donositi nagle ili parcijalne zaključke, kaže Rakar i dodaje da uspjeh mirovinskih fondova treba promatrati u cjelini i u dugačkim rokovima. Osobito zato što je velikim dijelom, ponajviše u prvih deset-petnaest godina, njihov prostor ulaganja uvjerljivim dijelom diktirala država, a politika je prečesto mirovinske fondove promatrala kao bankomate.

Rakar smatra da se i bez analize može zaključiti da je u ulaganjima imovine članova mirovinskih fondova bilo velikih promašaja, koji su uzrokovali štete u milijardama kuna budućim korisnicima mirovina.

"Mirovinski su fondovi toga svjesni. Mogu se izdvojiti loša ulaganja. Treba se sjetiti perioda od prije desetak godina kada su mirovinski fondovi uložili značajne novce u obveznice i druge instrumente raznih domaćih kompanija, a koje su redom završile u predstečaju ili stečaju, a ta su ulaganja prečesto izgledala kao otkupljivanje loših plasmana banaka vlasnika mirovinskih fondova", navodi Rakar.

Na upit treba li otvarati pitanje odgovornosti fondova za problematična ulaganja iz prošlosti i HANFA-e kao regulatora, Rakar ističe da posao Udruge nije tražiti i upućivati na eventualni kriminal.

"20 godina nema nijedne značajne kazne fondovima ili zaposlenicima"

Međutim, usmjerava kritike prema tijelu koje nadzire rad mirovinskih fondova. Zabrinjavajuće je, kaže, da ni dan danas ne postoji standardizirano, i posljedično, usporedivo izvještavanje mirovinskih fondova prema svojim članovima. Zapanjujuća je i činjenica, dodaje, da u gotovo dvadeset godina nema nijedne značajne mjere i kazne HANFA-e prema fondovima ili njihovim zaposlenicima.

Je li LJ. S. mogla imati veću ušteđevinu u 2. mirovinskom stupu da su mirovinski fondovi ulagali drugačije, teško je reći bez analize ulaganja. "Mi kao država nismo imali prethodno iskustvo, ni regulatorno ni operativno u vođenju fondova ovoga tipa, i naravno da je dio vremena utrošen na ustrojstvo i uhodavanje", ocjenjuje Rakar. Pravila funkcioniranja su velikim dijelom ulaganja mirovinskih fondova usmjeravala u državne obveznice (vrijednosni papir kojim se država zadužuje), pa su im, dodaje, i ovdje bile vezane ruke.

"Danas je situacija nešto drugačija i fondovi su uvođenjem kategorija fonda i deregulacijom, koja se dogodila proteklih godina, u puno slobodnijem položaju. Pitanje je samo jesu li fondovi iskoristili slobode koje im je regulator pružio i ako jesu, jesu li ih iskoristili na optimalan način."

Svakako je bilo moguće dodatno uvećati imovinu i povećati mirovine, kaže Rakar. Jednako je tako fer reći, dodaje, da su se neka od takvih "slobodnijih" ulaganja mogla pokazati lošima i štetnima. "Naši fondovi su, prema iskazanim rezultatima, osrednji, dakle ni osobito dobri, ali ni osobito loši u usporedbi sa sličnim fondovima drugih zemalja."

"Ulaganje u državne obveznice više nije isplativo"

U obranu fondova kaže da je godinama, praktički većinu vremena otkako oni postoje, investicija u državne obveznice bila jedna od najsigurnijih i najisplativijih. S druge strane, obveznice su danas, ističe, sasvim istrošeni financijski instrument, koji više neće donositi prinose koji su imalo slični dosadašnjim.

U državnim obveznicama mirovinski fondovi u ovome trenutku čine više od 60 posto svoje imovine. S obzirom na to da su kamatne stope, tj. prinosi na njih, tijekom posljednjih godina svedeni na nulu ili ponekad čak i manji od nule, sasvim je jasno, pojašnjava Rakar, da treba tražiti nove klase imovine (financijski instrumenti koji imaju slična financijska obilježja i slično se ponašaju na tržištu, op.a.)

"To je velik izazov za sve nas, osobito zato što se menadžment fondova 'uljuljao' u lagodne i lagane rezultate i prinose koje donose državne obveznice, a koje je daleko teže reproducirati na otvorenom tržištu kapitala."

Stoga je liberalizacija ulaganja, naglašava, neizbježna. U Udruzi članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova očekuju daljnju liberalizaciju ulaganja u dionice, dioničke fondove, pojedinačne investicije u različite kompanije i industrijske sektore, ali i potencijalna ulaganja u greenfield investicije, koje će stvarati nove vrijednosti.

"Pogledajmo samo koji su najprofitabilniji sektori domaćeg biznisa i koliko takvih kompanija ima u portfeljima mirovinskih fondova. Nije teško uočiti raskorak. Primjerice, od nedavno u Njemačkoj fondovi pod određenim uvjetima smiju ulagati i u kriptovalute, dok naši fondovi tradicionalno ulažu u beton i ciglu, a pod ulaganja u visokotehnološke kompanije nam guraju Hrvatski telekom."

"Nužna je suradnja mirovinskih fondova i njezinih članova"

Promjene su svakako nužne, zaključuje financijski forenzičar Rakar, a one bi trebale proizići iz dijaloga i suradnje.

S predstavnicima mirovinskih fondova, kao i čelnicom njihove Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava, su, navodi, obavili sastanak, koji je bio vrlo informativan i koristan.

"Obostrano je očekivanje da ćemo surađivati i da ćemo se često boriti za iste ciljeve. Također je sasvim jasno da ćemo na nekim temama imati drugačija, pa čak i oprečna razmišljanja i stavove. Po mojem dojmu s tog sastanka, mirovinskim fondovima je sve ovo sasvim jasno te im je i drago da imaju zainteresiranog i kompetentnog sugovornika koji predstavlja njihove članove."