DA, DOBRO ste pročitali, imate hrpu toga što vam svećenici prodikuju s oltara i propovjedaonica, a što otvoreno i argumentirano odbacuju teolozi istih tih crkava. U praktički svakoj kršćanskoj zajednici odavno postoji rascjep između onoga što se priča narodu i onoga što o tome misle i znaju najobrazovaniji među njima.

Istu ćete stvar naći i kod katolika i protestanata, a sve ovo što ovdje pišem možete i osobno provjeriti u teološkim knjigama svoje religije. I puno toga što pročitate u mojim "nedjeljnim propovijedima" možete naći kod priznatih crkvenih teologa, nismo to izmislili ni Dawkins ni ja. 

Pa da nabrojimo neke najpoznatije točke razilaženja.

"Isus je rekao..."

Odavno je poznato da ima brojnih izreka pripisanih osnivaču kršćanstva koje on nikada nije rekao. Na današnjem stupnju znanja tek nekih stotinjak Isusovih izjava smatra se autentičnim, dok se za neke od najpoznatijih odavno zna da su nastale desetljećima nakon što je Isus hodao zemljom.

Na samom vrhu tog popisa dakako su riječi "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine", koje je Isus navodno rekao umirući na križu (Luka 23,34). Izreka se nalazi tek u kasnijim rukopisima, čak se ni teološki ne uklapa u kršćanski nauk o oprostu (koji nalaže da se oprosti svjesno nedjelo). 

Sljedeća vrlo poznata Isusova izjava koju on nikada nije dao jest "Tko je bez grijeha neka prvi baci kamen". Cijeli događaj sa ženom uhvaćenom u preljubu puno kasnije je ubačen u Ivanovo Evanđelje (čak su ga ispočetka dodavali na kraj Lukinog Evanđelja). Pročitajte cijelo osmo poglavlje Ivanovog Evanđelja, ali tako što ćete naprosto preskočiti ovu priču o preljubnici i vidjet ćete da se ona nalazi na potpuno nepripadajućem mjestu.   

"Pavao je rekao da žene šute u Crkvi"

Istina, te riječi možete pročitati u Prvoj Korinćanima 14.33-34, a vrlo sličnu poruku imamo i u Prvoj Timoteju 2.11-14. Teolozi, pak, znaju da je navedeni ulomak iz Poslanice Korinćanima ubačen naknadno i da ga nije pisao Pavao. I to  možete provjeriti čitanjem poglavlja bez tih ubačenih riječi i vidjet ćete da su one uistinu tek dodatak. 

Također je odavno jasno da poslanicu Timoteju nije pisao Pavao, nego par desetljeća kasnije neki pobožni kršćanin koji se na slavu Božju odlučio lažno predstaviti kao legendarni apostol. 

"Kako je rekao Izaija..."

Prorok Izaija vjerojatno je stvarno postojao negdje u 8. stoljeću prije nove ere. Ali kad se radi o knjizi nazvanoj po njemu, znamo da ju je pisalo najmanje tri autora. U prvih 39 poglavlja vjerojatno ima i nekih izvornih Izaijinih riječi, ali sve iza toga pišu (barem) dva anonimna autora, koja su živjela oko dva stoljeća kasnije. Čuli ste za čuveno Izaijino proročanstvo o patnjama Mesije? To on nije nikada napisao.

"Bog je stvorio sve iz ničega"

Ovdje su katolici u manjem problemu, jer tekst u Drugoj Makabejcima 7.28 doslovce i veli da je Bog nebo i zemlju stvorio iz ničega. Ali protestanti ne prihvaćaju knjige o Makabejcima u svoj kanon Biblije, pa nemaju na temelju čega reći da je svijet nastao iz ničega.

Takve ideje definitivno nemate u prvom poglavlju Biblije - tamo je stvaranje prikazano kao proces razdvajanja (svjetlosti od tame, neba od zemlje, vode od kopna), a ne kao stvaranje iz ničega. Biblijski su komentatori po tom pitanju jasni, ali tko će stisnuti petlju pa to otvoreno reći vjernicima?

Pad u grijeh

Ovo je omiljena tema kršćanske teologije i zasnovana je na (Augustinovom) tumačenju Postanka 3. Čitate li taj mit bez ikakvih predznanja, shvatit ćete da je on zapravo priča o istjerivanju čovjeka iz Edena, o tome zašto imamo odjeću te zašto se žene muče dok rađaju, a ljudi dok obrađuju zemlju.

Pripovjedač podrazumijeva da su Adam i Eva bili smrtni, njima se zaprijetilo time da će umrijeti onoga dana kad pojedu plod s drveta spoznaje dobra i zla (po tom je pitanju hebrejski jezik sasvim jasan). Tog dana naši navodni praroditelji očito nisu umrli, a jednostavno je objašnjenje toga da ih je Jahve poštedio, a ne da su oni tek tada postali smrtna bića. Još je dalje od istine da pisac misli kako su Adam i Eva bili moralno neiskvareni (jer onda cijela priča postaje nebulozna).

Izvorna verzija Biblije

Odavno je postalo jasno da su se biblijski tekstovi "kreativno" prepisivali i time mijenjali tijekom vremena. Već stoljećima traje ozbiljan znanstveni rad na utvrđivanju izvornog biblijskog teksta. 

Što se tiče Novog zavjeta, čini se da je njegov tekst gotovo potpuno rekonstruiran. Ipak, ima dosta mjesta na kojima kritičari dvoje koja je od sačuvanih verzija istinita. A ima i mjesta na kojima jasno nedostaje neka riječ (stručno se to zove lakuna), a nitko nema pojma o kojoj se riječi radi. 

Još je gora stvar sa Starim zavjetom. Imamo nekoliko njegovih verzija - masoretska (koju su uobličili tek u ranom srednjem vijeku), Septuagintu (antički grčki prijevod), Kumranske spise (nastale na prijelazu iz nove u staru eru), te samarijansko Petoknjižje, kao i još neke druge zapise. Zamijetite da sve to nastaje stoljećima nakon izvornih spisa i današnjim je stručnjacima jasno da je svaka od tih verzija tjerala po svome. Ili, kako mi je svojedobno rekao jedan vrsni katolički poznavatelj tematike, "svi su oni mesarili po tekstu".

Nikada nećemo znati kako su tekstovi prvotno glasili jer su izvorni autorski spisi netragom nestali.

Nije to nešto novo za antičke spise, upitajte bilo kog vrsnog poznavatelja Platona i Aristotela - ili bilo kojeg antičkog pisca, pojavljuju se identični problemi. Problem nastaje onda kad morate braniti određenu verziju kako biste obranili i dogmu. A dogme se ne diraju, tako da svećenici pričaju pred masama po svome, dok teolozi pišu u knjigama koje čita tek šačica entuzijasta. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala