NAKON što se u ožujku 2022. povukao iz svijeta glume zbog poremećaja govora koji se zove afazija, Bruceu Willisu (67) u međuvremenu je dijagnosticirana frontotemporalna demencija, objavila je njegova obitelj u četvrtak.

"Otkako smo objavili Bruceovu dijagnozu afazije u proljeće 2022., njegovo stanje je napredovalo i sada imamo specifičniju dijagnozu: frontotemporalna demencija (poznata kao FTD). Nažalost, problemi s komunikacijom samo su jedan od simptoma bolesti s kojom se Bruce suočava. Iako je ovo bolno, pravo je olakšanje konačno imati jasnu dijagnozu", napisala je njegova obitelj u izjavi na web stranici Udruge za frontotemporalnu degeneraciju.

Frontotemporalna demencija ili FTD skupina je poremećaja uzrokovanih nakupljanjem tau i drugih proteina koji uništavaju moždane stanice u prednjim režnjevima mozga (iza čela) ili temporalnim režnjevima (iza ušiju). Stanje se obično javlja između 45. i 64. godine, prema istraživanju Alzheimerove bolesti u Velikoj Britaniji.

"FTD je najčešći oblik demencije kod osoba mlađih od 60 godina, a može izazvati probleme u komunikaciji, kao i promjene u ponašanju, osobnosti ili kretanju", navodi se u priopćenju Udruge za frontotemporalnu degeneraciju.

Prema američkom Nacionalnom institutu za starenje, ljudi s FTD-om obično žive šest do osam godina s ovim stanjem. Između 10 i 30 posto slučajeva FTD-a nasljeđuje se. Osim genetike, nema drugih poznatih čimbenika rizika, iako istraživači istražuju kakvu ulogu štitnjača i inzulin mogu imati u nastanku bolesti, piše CNN.

Koje su vrste FTD-a?

Budući da su njegovi simptomi počeli otežanim govorom, Willisovo bi se stanje klasificiralo kao tip FTD-a koji se zove primarna progresivna afazija, rekao je dr. Henry Paulson, profesor neurologije i direktor Michiganskog centra za Alzheimerovu bolest na Sveučilištu Michigan.

"Afazija zapravo označava probleme s govorom, a to može varirati od problema s pronalaženjem riječi do razumijevanja onoga što ljudi govore. Može se dogoditi zbog tumora na mozgu, moždanog udara ili progresivnog neurodegenerativnog stanja", objasnio je Paulson.

"Budući da je njegova dijagnoza frontotemporalna demencija, gospodin Willis očito ima progresivnu, neurodegenerativnu bolest, za razliku od moždanog udara ili tumora ili neke druge lezije na mozgu", dodao je.

Postoji i bihevioralna (frontalna) varijanta FTD-a koja mijenja ponašanje i osobnost oboljele osobe.

Koji su simptomi FTD-a?

U početku može biti teško točno znati koju vrstu FTD-a osoba ima ili čak je li riječ o tome stanju, jer simptomi i redoslijed kojim se oni pojavljuju mogu varirati od osobe do osobe i ovise o tome koji su dijelovi mozga zahvaćeni.

Kod bihevioralnog FTD-a ljudi rijetko imaju problema s pamćenjem. Umjesto toga, bore se s planiranjem i slijedom razmišljanja i imaju problema s postavljanjem prioriteta. Oni mogu stalno iznova ponavljati istu aktivnost ili riječ, postati nezainteresirani za život i ponašati se impulzivno, odnosno govoriti neprikladne riječi ili raditi stvari koje bi drugi mogli doživjeti kao neugodne.

U primarnoj progresivnoj afaziji (PPA) osoba može imati problema s govorom ili razumijevanjem riječi ili može nerazgovijetno govoriti. S vremenom može prestati prepoznavati poznata lica i predmete. Neki mogu zanijemiti.

"PPA može početi s poteškoćama u jednostavnom pronalaženju riječi, pa ljudi počinju koristiti jednostavnije riječi ili općenitije riječi za stvari kojih se ne mogu sasvim sjetiti", rekao je Paulson.

FTD ne mora utjecati na pamćenje, spoznaju, jezik ili ponašanje, osobito u početku. Početni znakovi mogu uključivati nemogućnost kontrole pokreta ili probleme s ravnotežom i hodanjem. Glavni znak jednog od tih poremećaja, progresivne supranuklearne paralize, poteškoće su s gledanjem prema dolje ili drugim pokretima očiju.

Drugi tip utječe na motoričke neurone i može se očitovati kao nemogućnost gutanja i poteškoće u korištenju šaka ili ruku za izvođenje svakodnevnih pokreta, kao što su poteškoće pri zatvaranju gumba ili rukovanju malim kućanskim aparatima.

Kako se dijagnosticira FTD?

Da bi se dijagnosticirao FTD, neurolog mora provesti pažljiv klinički pregled, koji uključuje i psihološko testiranje osmišljeno za procjenu kognitivnih vještina.

"Magnetska rezonanca mozga može nam reći smanjuju li se određeni dijelovi mozga ili pokazuju li znakove atrofije. Napravit ćemo neke krvne pretrage kako bismo bili sigurni da ne propuštamo neke uzroke kognitivnog oštećenja koji se mogu izliječiti, poput bolesti štitnjače ili nedostatka vitamina B12", kaže Paulson.

"Često ćemo raditi i snimanje metabolizma mozga, što nam može reći koji su dijelovi frontalnih ili temporalnih režnjeva uključeni", dodao je.

Kako se liječi FTD?

Za razliku od Alzheimerove bolesti, trenutno ne postoje terapije za usporavanje napredovanja FTD-a. Medicinski stručnjaci mogu pokušati poboljšati kvalitetu života pacijenta propisivanjem lijekova za smanjenje razdražljivosti ili depresije.

Logoped može pomoći u određivanju najboljih strategija i alata za pacijenta s FTD-om koji se bori s jezičnim vještinama. Fizikalna ili radna terapija, koju vodi liječnik specijalist za ove poremećaje, može pomoći kod simptoma kretanja.

"Za ljude koji imaju FTD važno je da nastave dobro jesti, redovito vježbati i da ostanu povezani s ljudima. Te aktivnosti nisu lijekovi, ne liječe bolest, ali mogu pomoći mozgu da radi što bolje", tvrdi Paulson.

Kako bolest napreduje, pacijenti mogu nastaviti živjeti aktivan i ispunjen život, prilagođavajući se svojim simptomima na inspirativne načine.

"Vidio sam pacijente koji su potpuno izgubili dar govora, a ipak su izašli iz svojih domova, uzeli svoj fotoaparat i snimili prekrasne fotografije života koji žive. Ne mogu mi opisati svoje živote riječima, ali mi mogu puno reći o njima slikama", zaključio je Paulson.