DA INTERNET obožava mačke i nije neka vijest, a u to smo se ponovno uvjerili i po izlasku nezavisne igre Stray iza koje stoji razvojni tim BlueTwelve Studio koji je u sklopu Annapurna Interactivea izdao jedan od najvećih ovogodišnjih hitova - malu, ali izuzetno simpatičnu igru Stray.

Annapurna je u pet godina postojanja izbacila niz hvaljenih naslova kao što su What Remains of Edith Finch, Flower, Journey, Sayonara Wild Hearst, Kentucky Road Zero, Twelve Minutes, Neon White i mnoge druge. Štoviše, moglo bi se reći i da su postali pravi hub za kreativce koji pod njihovim plaštom rijetko ili čak nikada ne izbacuju ispodprosječne igre. Naravno, svaka od njih neće postati hit, ali teško ćete pronaći lošu igru.

Stray definitivno održava kvalitetu na zavidnoj razini.

Jednostavna priča koja postaje sve kompleksnija

U srži je riječ o puzzle platformeru s radnjom smještenom u cyberpunk okruženju koja na momente evocira Inside i The Little Nightmares, a sve izgleda kao epizoda Netflixove Love, Death & Robots. U glavnoj je ulozi mačka čija je misija isprva vrlo jednostavna (vratiti se svom čoporu), ali stvari ubrzo postanu puno kompleksnije pa se priča proširi na preživljavanje u policijskoj državi, okršaje s robotima i otkrivanje istine o tome što se dogodilo s ljudima.

Što se igrivosti tiče, vrlo ćete brzo pohvatati osnovne kontrole, a kretanje, koje isprva djeluje gotovo iritantno pojednostavljeno i ograničavajuće, zapravo je možda i najfunkcionalniji način na koji ćete se kretati kroz vrhunski dizajnirani svijet bez previše trenutaka besciljnog i frustrirajućeg lutanja mapom.

Budući da sam igru pokrenuo na PS-u (dolazi besplatno u sklopu PS Plus Extra i Premium pretplate), ovdje se nakratko moramo dotaknuti i onoga što je razvojni tim učinio s DualSense kontrolerom, a najjednostavnije rečeno - nisu učinili ništa posebno. Nećete biti pretjerano zakinuti na bilo kojoj drugoj platformi jer sve se više-manje svodi na klasične vibracije.

Ništa novo, ali savršeno funkcionira

I ne očekujte predugu igru jer ovo je u prvom redu interaktivna priča koju možete završiti za maksimalno šest-sedam sati igre. A to je i više nego dovoljno i pravo osvježenje u svijetu pretrpanom naslovima koji kao da se natječu u tome koji će od njih dulje maltretirati igrače megalomanskim mapama pretrpanim beskorisnim sadržajem.

To ne znači da će vam akcije nedostajati, ali naglasak je više nego očito prebačen na izbjegavanje sukoba jer protagonist nije akcijski junak već bezimena i bespomoćna životinja suočena s daleko većim i jačim protivnicima, a pomaže mu samo mali leteći robot B-12, sigurno smješten u pretincu hama koji pronalazite na početku igre.

I to je ono na čemu je BlueTwelve skupio najviše poena. Da, igra izgleda fenomenalno, glazba je odlična i pomaže atmosferi, ali Stray, generalno gledajući, ne radi ništa novo niti revolucionarno. Sve smo ovo vidjeli u gomili drugih igara, a cyberpunk distopijsko okruženje u ovoj je fazi već neizdrživo otrcano.

Tajna je u mački

Tajna je u mački. Kao prvo, radi se o netipičnom junaku za ovaj tip igre, a čak i ako nemate mačku, normalan čovjek osjetit će nagon zaštititi bespomoćnu životinju koja je gotovo savršeno animirana i pokazuje sva ona ponašanja karakteristična za prosječnu mačku.

Iako će vam se neke radnje isprva učiniti suvišnima (grebanje tepiha, guranje predmeta s polica i slično), upravo je to ono čime vas programeri tjeraju da se dodatno zbližite s likom koji ne govori niti pokazuje emocije. Mačkoljupce će to potpuno razoružati, a ni ostali neće ostati ravnodušni. Naravno, tu je i kvalitetna priča koju postepeno otkrivate, ali i za nju vam je potreban kvalitetan protagonist, a mali žuti lutalica to definitivno jest.

Stoga, ne iznenađuje pretjerano da se internet zaljubio u junaka ove male igre i pretvorio je u veliki hit. Ne samo kod igrača već i kod kritičara.

Zasluženo.