MNOGI vlasnici pasa s dolaskom toplijih dana razmišljaju o tome da svoje ljubimce povedu na plivanje. No, nisu svi psi prirodni talenti za vodu, a boravak u njoj može nositi i određene rizike ako se ne poduzmu mjere opreza. Nisu sve vode iste, a plivačke sposobnosti mogu ovisiti i o pasmini piše Tractive.

Nisu svi psi rođeni plivači

Teoretski, svaki zdrav pas može naučiti plivati ako ga se ispravno i strpljivo uvede u vodu. Međutim, uspješnost ovisi o nizu čimbenika. Prije svega, tu su temperament i razina energije jer će hrabriji i aktivniji psi spremnije prihvatiti novi izazov. Važnu ulogu imaju i prethodna iskustva, osobito ona iz razdoblja dok je pas bio štene. Osim toga, neke su pasmine kroz povijest uzgajane za rad u vodi, dok drugima anatomske karakteristike, poput kratkih njuški, otežavaju disanje tijekom plivanja.

Pasmine s poteškoćama u vodi

Neke pasmine jednostavno nisu građene za plivanje. Psi s kratkim nogama i dugim tijelom, poput baseta, korgija i jazavčara, teško se snalaze u dubljoj vodi. Sličan problem imaju i pasmine s velikim glavama i spljoštenim licem kao što su mops, francuski buldog i pekinezer.

Zbog kratkih dišnih puteva moraju držati glavu visoko iznad vode, što im otežava disanje i održavanje na površini. Buldozi su pak specifičan slučaj jer im raspodjela tjelesne težine otežava plivanje. To ne znači da se ti psi ne smiju kupati, ali zahtijevaju poseban oprez, prsluk za spašavanje i boravak isključivo u plićaku.

Pasmine stvorene za vodu

S druge strane, pasmine poput zlatnih retrivera i labradora uzgojene su za donošenje plijena iz vode i u njoj se osjećaju kao kod kuće. Španjolski i portugalski vodeni psi, kao i američki vodeni španijeli, također imaju urođenu sklonost prema plivanju.

Neke su pasmine, primjerice njufoundlanderi, toliko snažni i vješti plivači da ih se koristi u akcijama spašavanja na moru, gdje su sposobni do obale dotegliti čamce s ljudima.

Mogući rizici tijekom kupanja

Kao i svaka aktivnost na otvorenom, plivanje nosi određene opasnosti. Gutanje veće količine vode može izazvati probavne smetnje poput proljeva i povraćanja. U bazenima, klor i druge kemikalije mogu nadražiti kožu i oči psa.

Prirodne vode poput jezera i bara mogu sadržavati bakterije ili opasne alge koje uzrokuju ozbiljne zdravstvene probleme. Uvijek postoji i rizik od utapanja, osobito ako pas uđe u vodu bez nadzora.

Postupno i sigurno privikavanje na vodu

Prvi susret psa s vodom treba biti pozitivno iskustvo. Najbolje je da vlasnik prvi uđe u plićak i provjeri hoće li ga pas slijediti. Važno je biti strpljiv, pohvaliti svaki napredak i ne prisiljavati psa ni na što. Ponekad je potrebno nekoliko pokušaja prije nego što se pas osjeti dovoljno sigurno da zapliva.

Za početak se može koristiti i mali dječji bazen od tvrde plastike, koju pas ne može probušiti kandžama. Dovoljno je napuniti ga s nekoliko centimetara vode, pustiti da se ugrije na suncu i na dno staviti gumenu podlogu protiv klizanja.

Ubacivanjem omiljenih igračaka i nagrađivanjem potaknut ćete psa da sam uđe. Nikada nemojte započinjati s učenjem tako da bacite lopticu u duboku vodu ili valove. Pas ne razumije da se dubina povećava i može se uspaničiti, što će stvoriti dugotrajan strah.

Prsluk za spašavanje koristan je alat koji psu daje sigurnost. Posebno je važan za pasmine s malo tjelesne masti, koje se teže održavaju na površini i brže umaraju. Prsluk mora biti izrađen od vodootpornog materijala i savršeno pristajati psu. Ako boravite na brodu, model s ručkom na leđima omogućit će vam da lakše izvučete psa iz vode.

Savjeti za različite vodene površine

More može biti nepredvidivo. Prvi odlazak na plažu trebao bi uključivati šetnju uz obalu na povodcu. Uđite s psom samo do gležnjeva i pratite njegovu reakciju. Morske struje i valovi mogu lako svladati psa, stoga ga ne treba tjerati u dubinu. Ponesite dovoljno svježe vode jer pijenje slane morske vode može izazvati teške zdravstvene probleme.

Jezera i stajaće vode mogu biti dobro mjesto za početak jer dubina raste postupno. Ipak, ljeti treba pripaziti na pojavu modrozelenih algi, odnosno cijanobakterija. Njihovo gutanje može izazvati povraćanje, letargiju, a u najtežim slučajevima i smrt. Ako je voda neuobičajene boje, neugodnog mirisa ili su na površini vidljive naslage algi, psu ne treba dopustiti ulazak.

Kućni bazeni uglavnom su sigurni uz stalan nadzor. Ključno je naučiti psa gdje se nalaze stepenice ili rampa za izlaz, jer ih u panici možda neće moći sam pronaći. Treba imati na umu da pseća dlaka može začepiti filtere, a kandže oštetiti oblogu bazena. Preporučuje se isprati psa čistom vodom prije ulaska u bazen i nakon izlaska kako bi se isprao klor s dlake i kože.

Je li voda prehladna za kupanje?

Psi mogu doživjeti pothlađivanje (hipotermiju) ako predugo borave u hladnoj vodi. Iako postoje razne formule za izračun sigurne temperature, najjednostavnije je pravilo da se vodite vlastitim osjećajem. Ako je vama prehladno za plivanje bez neoprenskog odijela, vrlo je vjerojatno da je prehladno i za vašeg psa.

Kako tehnologija može povećati sigurnost

Uređaji za praćenje pasa dodatna su mjera sigurnosti, osobito za one koji vole vodu. Moderni GPS lokatori potpuno su vodootporni prema standardu IP68, što znači da mogu izdržati uranjanje do jednog metra dubine u trajanju od 30 minuta. To ih čini prikladnima za pse koji uživaju u skakanju u jezera ili rijeke.

Čak i najposlušniji pas može odlutati prateći zanimljiv miris. GPS praćenje u stvarnom vremenu omogućuje vlasniku da na karti u mobilnoj aplikaciji vidi točnu lokaciju psa, s osvježavanjem položaja svake dvije do tri sekunde. Za razliku od nekih drugih uređaja, GPS lokatori rade na bilo kojoj udaljenosti i povezuju se na mobilne mreže u više od 175 zemalja.

Korisna funkcija je i postavljanje "virtualne ograde" ili sigurne zone. Ako pas ispliva predaleko ili se približi opasnom području poput ceste, vlasnik će odmah dobiti obavijest na mobitel. To omogućuje brzu reakciju prije nego što situacija postane opasna.