AKO IMATE mačku, lako je upasti u onu poznatu logiku: "Sve je u redu dok jede, spava i ponekad dođe po maženje." I često zaista jest. No kod mačaka postoji jedna kvaka - one su majstori skrivanja slabosti. Zato stvari koje vlasnicima djeluju bezazleno, veterinarima često zvuče kao: "Ovo vrijedi pratiti." U nastavku su neke "mačje istine" koje se stalno ponavljaju jer često čine razliku između brige na vrijeme i liječenja kad se problem već zakomplicira.

Sitne promjene često nisu sitne (mačke bol ne pokazuju kao mi)

Mačka koja je "samo malo mirnija" ili "samo više spava" možda je samo imala lijen dan… ali to je i jedan od najčešćih načina na koji mačke daju do znanja da nešto nije sasvim kako treba. One mogu dugo djelovati gotovo normalno, čak i kad se u pozadini nešto polako mijenja.

Primjer koji veterinari često navode su bubrezi: u početku nema dramatičnih znakova, nego se prije primijeti da mačka više pije i češće mokri - jer bubrezi gube sposobnost koncentriranja urina.

Što to znači u praksi? Da vrijedi obratiti pažnju na promjene u:

• navikama (apetit, voda, mokrenje, stolica)
• ponašanju (skrivanje, izbjegavanje skakanja, razdražljivost)
• njezi dlake i "urednosti"
• druželjubivosti (ili iznenadnom povlačenju)

To ne znači paniku, ali često znači barem kratki telefonski razgovor s veterinarom. Mačke znaju dugo "držati se", pa se problem jasno vidi tek kasnije.

Stres nije "drama", nego faktor koji se računa

Mačka u ambulanti nije "zločesta". U većini slučajeva je jednostavno preplašena. Zato se sve više govori o "cat friendly" pristupu: manje buke, manje kontakta s drugim životinjama, prostor prilagođen mačjim osjetilima i rukovanje koje mački daje osjećaj sigurnosti i kontrole.

U istom duhu su i preporuke oko smirivanja kad je potrebno: ponekad je bolje (i nježnije) uvesti pažljivo doziranu sedaciju kada je indicirana - sigurnije je za mačku, vlasnika i tim, a često je učinkovitije ako se primijeni prije nego mačka dođe do "točke pucanja".

Preventiva nije "prodaja usluga", nego najpametnija ušteda

Redoviti pregledi i preventivni plan (prilagođen dobi i načinu života) hvataju probleme dok su još mali, jednostavniji i jeftiniji za rješavanje. Cijepljenje je dobar primjer: postoje temeljna ("core") cjepiva i ona koja se daju ovisno o riziku. Među temeljna se najčešće ubrajaju zaštita od FHV-1, FCV i FPV te bjesnoće, a FeLV se posebno naglašava kao temeljno cjepivo za mačke mlađe od godinu dana.

I paraziti su dio iste priče. Čak i "strogo kućne" mačke nisu bez rizika: postoje podaci da je u studijama 25-30% mačaka sa srčanim crvom bilo opisano kao isključivo kućne. Drugim riječima, "ne izlazi van" ne znači "ne može pokupiti ništa".

Okolina je pola zdravlja: dom, rutina i kilaža idu zajedno

Veterinari sve češće govore o domu kao o svojevrsnom "zdravstvenom okruženju". Obogaćivanje prostora - igra, penjanje, traženje hrane, rutina - nije samo zabava, nego konkretna prevencija problema u ponašanju i, vrlo često, debljine.

Zato se na pregledima sve češće prati težina i tjelesna kondicija (BCS), kako bi se promjene uhvatile rano, a ne tek kad postane jasno da je mačka "odjednom dobila previše".

Ako imate više mačaka, jedan savjet stalno iskače: osigurajte dovoljno resursa da bude manje stresa i manje "tihih" sukoba. International Cat Care to sažima pravilom: najmanje jedan resurs po mački, plus još jedan (pijesak, grebalice, zdjelice, mjesta za odmor - ovisno o kućanstvu).

Zubi nisu sporedni detalj: često su izvor boli i promjena u apetitu

Dentalni problemi kod mačaka vrlo su česti, a vlasnici ih nerijetko primijete tek kad postanu ozbiljni. Zato veterinari uporno preporučuju kućnu rutinu njege zuba. Idealno je svakodnevno četkanje, ali i četkanje nekoliko puta tjedno može biti korisno.

U praksi se isplati krenuti polako: kratke sesije, pasta namijenjena mačkama i rutinizacija bez forsiranja. Cilj je spriječiti nakupljanje plaka i razvoj bolesti desni - a posljedično i bol, zadah, izbjegavanje hrane ili "čudno" žvakanje.