Zašto psi grebu nogama nakon obavljene nužde?
VLASNICI pasa dobro poznaju prizor koji se često ponavlja nakon obavljanja nužde: pas odjednom počne energično zabacivati stražnje noge i grebati po tlu. Mnogi se pitaju pokušava li tako počistiti za sobom, sakriti tragove poput mačke ili je posrijedi nešto sasvim drugo. Iako na prvi pogled može djelovati neobično, takvo ponašanje zapravo ima svoju svrhu.
Riječ je o instinktivnom obliku komunikacije koji nije karakterističan samo za kućne ljubimce, nego i za njihove divlje srodnike, poput vukova i kojota, prenosi Parade Pets.
Komunikacija mirisom i tragovima
Ponašanje koje vlasnici često opisuju kao zabacivanje stražnjih nogu naziva se grebanjem tla. Suprotno čestom mišljenju da pas pokušava zakopati izmet, on zapravo ostavlja dodatnu poruku drugim psima.
Kako objašnjava portal PetMD, riječ je o komunikaciji koja se odvija na dva načina. Prvi je putem mirisa. Psi između jastučića na šapama imaju mirisne žlijezde koje izlučuju feromone. Kada pas snažno grebe po tlu, na njemu ostavlja svoj miris. Budući da miris urina i izmeta s vremenom slabi, mirisni trag koji ostavljaju šape može se zadržati dulje.
Drugi način komunikacije je vizualan. Grebanjem po zemlji ili travi pas ostavlja vidljive tragove i brazde koje drugim životinjama mogu privući pozornost na njegov mirisni trag. Zanimljivo je da čak i kada psi grebu po betonu, gdje ne mogu ostaviti takve tragove, samo grebanje može poslužiti kao signal drugim psima koji ih promatraju.
Što pas zapravo poručuje drugim psima?
Grebanjem tla pas širi svoj miris i označava prostor na kojem je boravio. Razbacivanjem zemlje i širenjem mirisa iz šapa, ali i mirisa urina ili izmeta, drugim životinjama u okolini ostavlja jednostavnu poruku: "Bio sam ovdje."
Istraživanja na koja se poziva PetMD pokazuju da psi češće grebu tlo kada susretnu nepoznate pse ili borave na mjestima kojima prolazi mnogo drugih životinja.
Važno je znati i da takvo ponašanje uglavnom nije znak agresije ni pokušaj pokazivanja dominacije. Grebu i mužjaci i ženke, a koliko će to energično raditi ovisi o karakteru psa, njegovu samopouzdanju i uzbuđenju zbog okoline.
Sve dok pas pritom ne riskira ozljedu jastučića na šapama ili ne uništava površine koje ne bi smio, nema potrebe sprječavati ga u tome. Riječ je o sasvim prirodnom ponašanju i jednom od načina na koje psi međusobno komuniciraju.