Screenshot: YouTube

"UPOZNALE smo se prije sedam godina, a kada mi je sad rekla gdje radi bila sam u čudu. Hotline?? Zar to još uvijek postoji pored svih tehnoloških novotarija, Skypea i sličnih?", započinje uvod u intervju koji je novinarka magazina Vice napravila s curom koja radi na jednom beogradskom hotline servisu.

"Mislila sam da je to stvar prošlosti", objašnjava Viceova novinarka, te nastavlja: "U današnjem svijetu - svijetu porno- chatova, cyber-seksa i ostaloga - zašto bi netko poželio pričati preko telefona, i to još skupo plaćati, ako se sve može odraditi preko Skypea?".

"Svugdje je kriza, međutim, to je još uvijek aktualno, i cijene su još uvijek dobre, i još uvijek dobro zarađujemo", objašnjava hotline operaterka koja se predstavlja kao Julie.  Ona je bivša studentica glume, a ovim se poslom bavi iz svog stana.

"Najveća prednost ovog posla je to što se radi noću. Po minuti dobiješ 25 dinara, radi se pola radnog vremena, od ponoć do četiri sata ujutro. No, stvar ne ide uvijek glatko. Događalo se da iz smjene izađeš bez kinte, ako klijenta ne uspiješ zadržati duže od pet minuta na vezi. Mora i kompanija zaraditi, tako da je to pravilo. Kad otkuca pet minuta, tek tada zapravo zaradiš neki keš. Ma, svakakvih pacijenata je bilo, ali svima vrtiš istu priču - da si seksi plavuša ili crnka, ovisno o tome što ih loži, i da imaš petice", priča Julie.

"To su većinom studentice ili starije gospođe, razvedene, samohrane majke..."

Ali, objašnjava ona, ima i drugačijih priča. "Jedan djed mi je baš ostao u sjećanju. Supruga mu je umrla prije šest mjeseci i želio je samo s nekim pričati. Nekim čudom, dobio je mene. Kada sam shvatila da ne želi telefonski seks, rekla sam mu da ništa od toga. Tu večer nisam dobila honorar jer sam 'sabotirala firmu'", kaže Julie te objašnjava kako su cure koje rade na hotlineu većinom studentice ili starije gospođe, mahom razvedene, ili samohrane majke, zbog čega im i odgovara rad noću.

"Na početku je to bio davež", prisjeća se Julie: "Imaš taj 'probni rad' gdje doslovno sjede pokraj tebe i slušaju kako ih zavodiš. Ali kasnije se navikneš. Mijenjaš uloge. Često sam bila i socijalna radnica, i prijatelj, i ljubavnica, pa sve tako u krug. Jedan tip mi je posebno ostao u sjećanju. Često me je zvao, bio je pun para, nekad smo pričali i po sat vremena. Ložio se na to da odradimo telefonski seks, a onda neobavezno pričamo... Činio mi se usamljen, bilo mi ga je žao, ali što da radim, od njega sam uspjela otplatiti drugi semestar na fakultetu. Htio je da se i vidimo, ali viđanje s klijentima je strogo zabranjeno".