AMERIKANKA Lanna, koja trenutačno živi u Njemačkoj, dobila je posao s nepunim radnim vremenom i ostala šokirana pravima i pogodnostima koje su joj zajamčene. U Sjedinjenim Američkim Državama radnici na takvim poslovima tradicionalno imaju malo ili nimalo prava, pa je pretpostavila da će slično biti i u Europi. Međutim, uvjeti koje je dobila natjerali su je da preispita sve ono u što je kao Amerikanka odrasla vjerujući.

Probni dan umjesto klasičnog razgovora

Lanna je ispričala kako je pronašla posao baristice na 20 sati tjedno kako bi zaradila nešto dodatno. Već je sam proces zapošljavanja bio potpuno drugačiji od onoga na što je navikla.

Umjesto klasičnog razgovora za posao, šef joj je rekao da će imati "probni dan". To joj je predstavljeno kao prilika da i sama vidi odgovara li joj posao, a ne samo kao način da poslodavac procijeni njezine vještine. Iako posao baristice nije visoko specijaliziran, američko tržište rada postalo je toliko konkurentno da su čak i ljudi s impresivnim životopisima navikli na odbijenice za početničke pozicije, pa je Lannino iskustvo bilo pravo osvježenje.

Godišnji odmor i zdravstveno osiguranje

Prvo pitanje koje su joj postavili prilikom potpisivanja ugovora bilo je nešto što u SAD-u mnogima nije opcija ni nakon nekoliko mjeseci rada: "Kada želite iskoristiti dane godišnjeg odmora ove godine?" Ostala je zapanjena kad je saznala da ima pravo na šest tjedana plaćenog godišnjeg odmora, što je u SAD-u gotovo nezamislivo. Za usporedbu, Ured za statistiku rada navodi da većina američkih radnika s punim radnim vremenom nakon godinu dana rada dobije u prosjeku 11 dana godišnjeg odmora.

"Ali ono što me danas slomilo", rekla je, "bio je e-mail od šefa u kojem mi javlja da ne samo da imam pristup javnom zdravstvenom sustavu, nego sam ga obavezna koristiti." Za 80 eura mjesečno Lanna može "posjetiti gotovo svakog liječnika kojeg želi, pod uvjetom da ima slobodan termin, besplatno ili uz vrlo malu naknadu".

Usporedba koja je izazvala bijes i tugu

Jedini uvjet za korištenje njemačkog javnog zdravstvenog osiguranja, objasnila je, jest mjesečna zarada od najmanje 600 eura. "Navikla sam da posao s nepunim radnim vremenom ne donosi ništa. Navikla sam da javno zdravstvo zapravo ni ne postoji", rekla je. U SAD-u je najbliži ekvivalent Medicaid, program namijenjen građanima s niskim primanjima koji moraju zadovoljiti stroge imovinske cenzuse. Primjerice, savezna granica siromaštva trenutačno je postavljena na 15.650 dolara godišnje.

Ako se Amerikanac ne kvalificira za Medicaid i nema zdravstveno osiguranje preko poslodavca, jedina opcija je plaćanje osiguranja preko programa "Affordable Care Act", što u prosjeku stoji oko 540 dolara mjesečno. Čak i uz takvu policu, osiguranje ne pokriva sve medicinske troškove pa pacijentima ostaju dodatni računi za plaćanje.

Poruka Amerikancima

Iskustvo u Njemačkoj potaknulo je Lannu na razmišljanje. Kaže da se osjeća "toliko ljutito i tužno što su nas naša vlada, društvo i mediji uvjerili da je način na koji živimo normalan".

U jednoj objavi dodala je: "Ne razumijem kako toliko Amerikanaca može prihvaćati potpunu katastrofu od sustava koji nam je nametnut. Sve vam je u redu dokle god vam je život malo udobniji nego onima oko vas, iako ni takav život nije primjeren jer ni ne znate što je statistički dobra kvaliteta života. Samo mislite da je vaša dobra jer za drugo niste ni čuli. Sretno vam bilo s onim godišnjim participacijama od pet tisuća dolara da biste si mogli priuštiti preskupi lijek koji u inozemstvu bez osiguranja košta 10 eura, a sve zato što mislite da je socijalizam nešto loše."