BIG BROTHER nikada nije bio tako dosadan kao ove, četvrte godine svog postojanja na hrvatskim ekranima, niti su nakaradno kičastu BB kuću ikada dosad napučili tako nezanimljivi žitelji. Tolika razina blaziranosti, bezličnosti i neaktivnosti je bila previše čak i za naše "junake", koji su se istakli tek u sljedećim vještinama: tračanje, prežderavanje i tim povezano "tovljenje".

Ovaj pregled radimo bez ikakve pretenzije da se taj "fenomen" fenomenološki sagleda, jer je tako hrvatski jednostavan: "uzmi lovu bez rada i bježi", ali po nečemu se 14 (+1) stanara ovogodišnje postave ipak razlikuje od prosječnog buljitelja u zid kladionice, čekača za kupnju dionica ispred Fine ili pljačkaša iste: među 15-ak najobičnijih i najprosječnijih posjetitelja/ica kvartovskog kafića se ipak može naći više osobnosti i zanimljivih likova nego u Kući.

Nitko od recentnih (niti bilo kojih budućih stanara) ne očekuje da rješava pitanja kvantne fizike ili da raspravlja o etičkim pitanjima u djelima Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, ali ne bi bilo zgoreg da se u "BB Special" koji ide subotom navečer zbog navodno sablažnjivih i opscenih sadržaja kao što su drpanje pod plahtama i grebanje za snošaj, ubace i svi oni izljevi histerije i nepatvorene gluposti koje su stanari izbacivali u doista neograničenim količinama, jer je to za dječicu puno pogubnije od MajaPaoline masaže Arsenovih pleća sisama ili Matejinih "lezbijskih" prenemaganja.

Milijun i 50 tisuća tračeva

Vita, Tessa, Mirela su nam demonstrirale čak i u Big Brotheru rijetko viđenu raskoš tračerskog talenta, a producenti ovog popularnog realitija bi trebali uvesti feature viđen u "Ally McBeal", da se trima "junakinjama" pričinja da svima koje su izdale strši nož iz leđa. Bilo bi tada u BB-u više krvi nego u "Stravi u Ulici brijestova".

Osim maratonskih ogovaračkih sesija, gađenje su izazivale i dosita mučne svađe i histerični ispadi navedenih stanarki, a par puta je malo nedostajalo do fizičkog obračuna.

Među momente koje bismo htjeli izbrisati iz sjećanja svakako spada i Filip Brajković sa javljanjima uživo ispred BB Kuće, a Renata Sopek ga je ionako usisavala svojim sve većim i većim ustima i tako brem jednom starom morom barem zasjenjivala onu novu.

Nezaintersiranost stanara za zadatke (ustvari nevoljka i neuspješna intermezza između cjelodnevnog plandovanja) se ogleda i u tome što je pobjedniku na kraju dobio "samo" milijun i nešto sitno, a ne blizu tri milijuna, koliko su mogli namaknuti da su imalo prionuli poslu.

Jedan od glavnih prigovora ovoj sezoni je kako su pravila prekomplicirana i da je pred gledatelje i stanare postavljeno previše tjednih, dnevnih i shopping zadataka koji stvaraju zbrku kod jednih i drugih. Ali, naporni i brojni zadaci svakako nisu krivi što su stanari ostali bez "pola milje" zato što nisu nosili mikrofone.

Nezaboravna je i neviđena sramota, kada su pohlepni i posvađani stanari tri dana živjeli na šest kuna zbog nemogućnosti normalnog raspolaganja budžetom, što se svodilo na uzimanje hrane "za inat" omraženim suparnicima, čime su se stanari pokazali zločestijima, ali i intelektulano nedoraslima pripadnicima prvobitnih zajednica, koji u svojim pećinama nisu imali kamere, niti su petkom oblačili čizme i izlagali zlatninu u pupkovima i nosnicama, ali su znali da se pleme mora držati zajedno.

Za Hrvoja izlazak pogubniji od coming outa

Jedini zanimljiv i intrigantan stanar, ali ne zato što je "peder", nego zato što je imao kakvog-takvog šoumenskog potencijala je riječki vitez tužnog lika. Doista, kada vas netko u rujnu sljedeće godine upita koga se prvog možete sjetiti iz prošle sezone, teško da će to biti Vedran.

Šteta što Hrvoje nije smogao snage i ostao u Kući, jer ovako je njegovo paradiranje po Rijeci sa zaštitarima i pohađanje svih partija i promocija u gradu na Rječini bilo slaboutješna nagrada za nekoga tko je na kraju mogao umjesto sugrađanke Marije Štrajh voditi primjerice neintelektualnu i travestijom ispunjenu verziju Frigidne Utičnice, kada bi visoko suhoparni i bezbojni RTL imao želje za tako nešto.

Ovako je Hrvoje umjesto na partiju u Globalu i kave u KIC-u završio u zapečku, potpuno neopravdano. Uostalom kao i neprežaljena Brankica Čonda prije dvije godine, ali uz bitne razlike od fiumanske Dive; ona je svoje dvije tjedne emisije slave naplatila naslovom neizostavne Iventuše i nju su izbacili gledatelji, a "osobnog bankara" želja da vidi "voljenu osobu", koja je pobjegla glavom bez obzira na neželjenu medijsku pažnju i Hrvojev pokušaj obljube pijanog Gorana.

Gdje je izolacija?

Do ove godine smo naivno mislili da je jedan od osnovnih postulata Big Brothera pokazivanje i dokazivanje koliko se i kako ljudi (ili grupa ljudi) može snaći i izdržati u izolaciji, pa se u inozemnim verzijama showa događalo da trudne stanarke "rađaju" u kući, dok se u hrvatskom BB-u kod malo jače prehlade nježne Bigiće vodi u kliničke bolničke centre. Oni društveno savjesni su mogli na dan Izbora potegnuti do Dubrovnika ili Broda na glasanje, a omogućeno im je gledanje utakmice sa Engleskom na Wembleyu, i to na boljem televizoru nego velikoj većini nas običnih smrtnika. Kada je već riječ o loptanju, jednom zgodom su otišli i do Maksimira, kako bi na istom terenu gdje se rastežu Modrić, Vukojević i profesor Ivanković i oni pokazali svoje umijeće.

Jedina nada "Big Brother poznatih"

Ovakav koncept BB-a je uprkos gledanosti, ogromnim novcima ulupanima u projekt i svoj sili "story editora" i producenata, potrošen i otužno negledljiv i dosadan. Ali ako su ovako bili blagonakloni i darežljivi prema stanarima koji to baš ničim nisu zaslužili, što bi tek bilo kada bi se u kući našli recimo Anto Kovačević, Kasandra, Joško Jeličić ili mama Košta, koja je već izrazila spremnost da sudjeluje u selebriti verziji showa? VIP stanari bi vjerojatno ujutro išli na kavicu na špici, pred večer na promocije, a noću bi partijali u Ritzu.

Njihovo tračanje i prepucavanje ne bi bilo ni izbliza zanimljivo kao Vitino i Matejino, a pogotovo ih ne možemo zamisliti da izgovaraju sentence kao što su najupečatljivije ovogodišnje: "Ja sam Il Kuraba i ovo su moje drolje" i pobjednikova omiljena "Jebo te sumpor!"

Zvonko Alač
Foto: Index