BIVŠA regruterka, a danas karijerna savjetnica Amelia Brooke, upozorava na jednu pogrešku u životopisu zbog koje je kandidate znala otpisati gotovo odmah. Problem nije nužno bio u njihovu obrazovanju ili iskustvu, već u tome što iz životopisa nije bilo jasno što konkretno mogu ponuditi poslodavcu.

Brooke kaže da su joj kroz ruke prolazile prijave kandidata s diplomama, magisterijima, doktoratima i dugogodišnjim iskustvom. Ipak, ako je do ključnih informacija morala dolaziti sama, životopis bi vrlo brzo završio na dnu hrpe.

"Dok sam radila u regrutaciji, primala sam životopise visokokvalificiranih ljudi iz cijelog svijeta i ponekad bih odluku donijela u par sekundi. Zvuči brutalno, ali regruteri koji prolaze kroz ogroman broj prijava jednostavno nemaju vremena istraživati cijelu povijest svakog kandidata ili sami zaključivati zašto bi netko mogao biti dobar za posao", izjavila je Brooke.

"Najveća pogreška bila je kad sam ja morala tražiti zašto su oni relevantni. Ako nisam mogla odmah shvatiti što nude tvrtki i zašto je to važno za konkretnu poziciju, jednostavno bih prešla na sljedećeg kandidata", pojasnila je. "To ne znači nužno da ti ljudi nisu bili sposobni za taj posao. Samo njihov životopis to nije uspio pokazati."

Predug životopis može vam odmoći

Brooke upozorava na nekoliko problema koji se često ponavljaju u životopisima. Među njima su previše stranica, veliki blokovi teksta, navođenje poslova koji više nisu važni za željenu karijeru te nabrajanje svakodnevnih zadataka bez konkretnog objašnjenja rezultata i vještina.

Prisjetila se i jednog posebno dugog životopisa koji je dobila od inženjera. Dokument je bio toliko opsežan da ga je morala lijepiti selotejpom kako bi ga uopće mogla ponijeti na sajam karijera. Kako bi studentima pokazala koliko je takav pristup nepraktičan, popela se na stol i pustila stranice da se razvuku sve do poda, a zatim ih usporedila s jednom stranicom papira.

"Učenici su odmah shvatili poruku: nitko ne želi listati stranice i stranice da bi otkrio zašto bi nekoga trebao pozvati na razgovor. To ne znači da svaki životopis mora stati na jednu stranicu. Diplomantu je jedna možda dovoljna, dok će iskusni profesionalac opravdano zauzeti dvije. Pravi test je pomaže li vam svaki dio životopisa dokazati da ste baš vi pravi izbor za poziciju koju želite", rekla je.

Prvo odlučite što zapravo želite

Prije nego što krenete pisati životopis, Brooke savjetuje da najprije odredite u kojem smjeru želite razvijati karijeru. Tek tada ima smisla birati koje ćete poslove, iskustva i vještine istaknuti.

"Ciljevi daju smjer vašem osobnom brendu i potrazi za poslom", objasnila je.

"Postavite si tri pitanja: Tko želim biti? Što želim raditi? Što očekujem od sljedećeg koraka u karijeri? Ako ne znate odgovore, novo dopisivanje životopisa neće pomoći. Umjesto toga, riskirate da on ostane nefokusiran, da se predstavljate na proturječan način i da ga stalno prepravljate kako biste se prilagodili svakom pojedinom oglasu za posao."

Ne slijedite slijepo sva pravila

Brooke smatra da kandidati često previše pažnje posvećuju univerzalnim pravilima za pisanje životopisa, poput nabrajanja vještina i ubacivanja što većeg broja ključnih riječi.

"Generički savjeti uputit će vas da nabrojite vještine, koristite ključne riječi i imate jasne naslove, ali prava strategija traži puno više", kaže ona.

Posebno je važno, dodaje, pokazati što možete napraviti u budućnosti, a ne samo prepričati ono što ste dosad radili. To je još važnije kod prijava za vodeće pozicije, gdje poslodavci žele vidjeti kakvu bi vrijednost kandidat mogao donijeti organizaciji.

"Nikad nemojte pretpostaviti da će ljudi koji odlučuju o zapošljavanju sami povezati ono što ste radili s onim što možete raditi u budućnosti. Vaša vrijednost mora biti relevantna, autentična i odmah vidljiva", zaključila je.