TAJ JE OSJEĆAJ utoliko neugodniji što gledatelj ne samo da ima osjećaj da je sve to već vidio prije, nego i prilično lako može i predvidjeti što će se sve događati do odjavne špice. Na početku gledatelje Tony Scott uvodi u mjesto i vrijeme radnje prikazujući trajekt u New Orleansu kojeg su američki mornari i časnici na dopustu odabrali kao savršeno mjesto da proslave karneval, te da na tu proslavu dovedu svoje obitelji. Međutim, gledatelj itekako dobro zna da scene nasmiješenih dječjih lica i njihovih razdraganih roditelja samo uvod u nešto što neće tako dobro završiti. Slutnje se brzo obistine kada teroristička bomba digne trajekt u zrak zajedno sa stotinama nedužnih ljudi, žena i djece.

Istraga tragedije je povjerena ATF-ovom Dougu Carlinu (Washington) kojega od svih detalja vezanih za slučaj najviše intrigira truplo Claire Kuchever (Patton), mlade žene koja je jedna od nekoliko stotina žrtava eksplozije. Autopsija pokazuje da je ona ubijena prije same eksplozije, a još više zbunjuje da je pokušavala stupiti u kontakt s Carlinom. Carlina nakon toga posjeti FBI-jev agent Pryzwarra (Kilmer) i poveže sa skupinom ultra-geekova koji za račun federalne vlade testiraju uređaj koji je u stanju snimati i reproducirati svaki događaj odnosno prizor koji se zbio u New Orleansu prije četiri dana.

Carlinu ne treba dugo da shvati da nije riječ o nikakvom sustavu sigurnosnih kamera, nego svojevrsnom vremenskom stroju. Uvjeren da je Claire ključ za otkrivanje počinitelja, počinje pratiti posljednjih nekoliko dana života. Iskusnijim gledateljima, naravno, neće trebati dugo da predvidi kako će se ispostaviti da uređaj djeluje dvosmjerno, odnosno da je preko njega u prošlost moguće slati poruke, a konačno i samog Carlina, koji se itekako "zagrijao" za nesretnu ženu te joj pokušava spasiti život bez obzira na možebitno kršenje zakona fizike i izazivanja vremenskog
paradoksa.

Jednom kada se ispostavi da je glavni "štos" filma isti onaj koji se već desetljećima koristi u serijama poput "Zvjezdanih staza" i "Zone sumraka", gledatelj neće imati problema predvidjeti kako će cijela priča završiti. Isto kao što nije teško predvidjeti da će se za glavnog negativca ispostaviti da je, u skladu s holivudskim kanonima "političke korektnosti", bijeli američki nazovipatriot, a ne pripadnik organizacija koje se danas najčešće vezuju za bombaške atentate na stotine nedužnih ljudi. Istim se nepisanim holivudskim pravilima može objasniti i odluka producenata da predmet opsesije glavnog junaka tamnoputa Paula Patton, s obzirom da je crnačkim zvijezdama poput Denzela Washingtona zabranjen bilo kakav "hanky panky" s bjelkinjama u srednjostrujaškim filmovima.

No, ako se zanemare scenaristička ograničenja, može se reći da je "Deja vu" prilično solidno ostvarenje za današnje standarde. Glumci su prilično dobro obavili posao, ali najviše pohvala odlazi Tonyjevu Scottu koji s vremenom sve više potvrđuje Tarantinovu heretičku tezu da je kvalitetniji filmaš od svog razvikanog brata Ridleya.  Radnja se vrlo dobro vodi, a akcijske scene su namjerno odgođene sve do samog kraja, omogućivši tako gledatelja da primjete nekoliko zanimljivih detalja, kao i lokacije "Katrinom" poharanog New Orleansa. Međutim, ni sva Scottova vještina neće spriječiti da mnogim gledateljima prilikom odjavne špice na pamet dođu riječi "već viđeno".

OCJENA: 5/10

uloge: Denzel Washington, Paula Patton, Val Kilmer, Jim Caviezel, Adam Goldberg, Matt Craven, Bruce Greenwood
režija: Tony Scott
proizvodnja: Buena Vista/Touchstone/Scott Free, SAD, 2006.
trajanje: 128

Dragan Antulov