FJÄLLRÄVEN Classic Sweden je višednevna trekking avantura kroz švedsku Laponiju, na kojoj sudionici samostalno prelaze oko 110 kilometara spektakularne arktičke prirode. Ovogodišnji Fjällräven Classic Sweden, najdulje izdanje tog događanja do sada, održan je od 6. do 14. kolovoza. Sudjelovalo je oko tisuću planinara, a među njima i peteročlani tim iz Hrvatske. Među njima i Zlatan Bašagić koji je za Index opisao svoje iskustvo koje možete pročitati niže.

Galerija

Pripreme u Kiruni

Naš tim imao je brojao pet članova i svi smo krenuli zajedno iz Zagreba. U Kirunu smo stigli 07.08. u ranim jutarnjim satima, nakon rute Zagreb - München - Stockholm - Kiruna.

U Kiruni se obavlja check-in i preuzima Trekking Passport. Na istoj lokaciji preuzimaju se dry food, kruh, plin za kuhalo, toaletni papir i karta cjelokupne rute. Unutar dvorane nalazi se i Fjällräven shop u kojem se mogu kupiti odjeća i oprema ili stvari koje ste eventualno zaboravili ponijeti od kuće.

Tijekom dana održavaju se i korisne radionice, primjerice kako pravilno spakirati ruksak, kako postaviti i rastaviti šator te različiti tips & tricks za hiking.

Nakon svega odradili smo večeru i vratili se u smještaj na finalno pakiranje i vaganje ruksaka. To je možda i jedna od najvažnijih stvari prije samog starta jer težinu koju tada stavite na leđa nosite sa sobom sljedećih pet dana.

Naša velika prednost bila je Fjällräven Kajka od 55 litara, koji iznimno dobro raspoređuje težinu, a istovremeno je izdržljiv, udoban i prepun praktičnih funkcija.

Dan 1: Start i prva etapa od 31 kilometar

Organiziran je prijevoz autobusima iz Kirune do Nikkaluokte, gdje je ujedno i start samog hikea. Prtljagu koju ne nosimo sa sobom ostavljamo na improviziranom pultu, a ona se zatim šalje na finalni checkpoint, gdje je preuzimamo po završetku. Sama vožnja traje otprilike sat vremena.

U Nikkaluokti zadnji put važemo ruksak, odrađujemo prvi check-in, dobivamo žig u Trekking Passport i krećemo kroz start. Krenuli smo oko 10:30. Jutro je bilo prohladno pa smo odmah krenuli slojevito obučeni u Fjällräven opremu. Međutim, trebalo nam je vrlo malo vremena da se zagrijemo i počnemo skidati sloj po sloj.

Fjällräven Classic podijeljen je u pet etapa, ukupne duljine 110 kilometara, koje se mogu prijeći u periodu od tri do sedam dana. Prva etapa, Nikkaluokta - Singi, duga je oko 31 kilometar. Budući da dio rute prolazi uz jezero, postoji mogućnost vožnje brodom koja skraćuje put za otprilike šest kilometara. Mi smo ipak odlučili cijeli dio proći pješice.

Nakon otprilike pet kilometara napravili smo prvu pauzu kod malog objekta koji priprema burger od sobova. To nam je ujedno bio i posljednji konkretan obrok prije početka višednevnog hodanja.

Teren je dosta zahtjevan jer je staza velikim dijelom prekrivena velikim kamenjem, pa je potrebna stalna koncentracija i gledanje gdje točno stajete. Dry food je iznenađujuće dobar kao obrok, a voda je pitka na svim predviđenim mjestima tijekom rute, što je odlična stvar za ovakav event.

Mene je krajolik osobno dosta podsjećao na onaj iz The Lord of the Ringsa. Prešli smo oko 29 kilometara, uključujući pauze za odmor i ručak, tako da smo kamp podignuli kasno navečer. Nakon večere pripremljene na kuhalu, brzo smo otišli na spavanje

Dan 2: Kiša, sobovi i problemi s kampom

Dok smo prvog dana imali sreće s vremenom, drugog nas je dana sreća napustila. Kiša je počela padati tijekom noći i dala nam je tek mali prozor ujutro da složimo opremu i krenemo dalje. Naravno, čim smo krenuli, kiša je ponovno počela.

Srećom, oprema je stvarno bila odlična i bez problema je odradila svoj posao. Isto vrijedi i za kabanicu za ruksak koja dolazi uz Kajku.

Vrijeme je na sjeveru Švedske posebna priča. Doslovno se mijenja u nekoliko minuta - u jednom trenutku kiša, u drugom sunce, u trećem vjetar, a ponekad sve troje istovremeno. Zbog toga je iznimno važno kišnu opremu držati na lako dostupnom mjestu kako biste je mogli izvaditi u nekoliko sekundi. Odlična stvar je što Kajka ima dovoljno takvih mjesta.

Na Singi checkpointu, prvom pravom checkpointu nakon starta u Nikkaluokti, odradili smo check-in, dobili pečat i vrijeme prolaska upisano u Trekking Passport. Fjällräven ekipa dočekala nas je sa sendvičima, sokom i toplim napitkom.

Svaki checkpoint sastoji se od nekoliko šatora - check-in punkta, medicinskog punkta za pomoć sudionicima i vrlo zanimljivih toaletnih šatora za jednu osobu.

Nakon kratke pauze krenuli smo prema sljedećem checkpointu, Salki, udaljenom otprilike 12 kilometara. Na papiru to ne zvuči pretjerano, ali uz kišu koja nas je nemilice pratila put se poprilično odužio.

Imali smo jedan kratki period bez kiše koji smo iskoristili za ručak. Ipak, trenutak koji nam je najviše obilježio dan bio je susret sa sobovima koji su nam prišli na svega nekoliko metara. Salka je ujedno checkpoint na kojem se može napraviti refill hrane. Zato smo izračunali koliko nam je još potrebno do sljedećeg mjesta za opskrbu, koje je bilo udaljeno otprilike dva dana hoda.

Na cijeloj ruti nalaze se STF (Swedish Tourist Association) lokacije koje imaju spavaonice, toalete i druge sadržaje. Sudionici Fjällräven Classica ne smiju koristiti te objekte niti kampirati u njihovoj neposrednoj blizini.

Ovo spominjem jer smo odlučili proći još nekoliko kilometara nakon checkpoint Salke i podići kamp u blizini jedne STF lokacije. Nakon što smo već postavili šator, prišla nam je STF zaposlenica i rekla da moramo sve ponovno spakirati i maknuti se jer su mjesta predviđena za njihove goste i članove.

Trebalo je dosta uvjeravanja i malo šarmiranja da nam ipak dopusti da prespavamo tamo gdje smo već bili postavili kamp.

Dan 3: Uspon na najvišu točku staze

Ruta Salka - Tjäktja duga je oko 15 kilometara. Plan nam je bio odraditi tu dionicu, ali i nastaviti nakon Tjäktja checkpointa kako bismo se približili sljedećem checkpointu, Alesjaureu.

Između Salke i Tjäktje nalazi se Tjäktja Pass, ujedno i najviša točka cijelog hikea, na 1.140 metara nadmorske visine. Sama brojka možda ne zvuči posebno impresivno, ali kada uzmete u obzir teren kojim se uspinjete, prolazak preko prijevoja poprilično je izazovan.

Na vrhu se nalazi STF kućica koju smo, protivno pravilima, iskoristili za kratki odmor. Na Tjäktja checkpointu dočekala nas je okrepa u obliku kave, čaja i svima najomiljenijeg detalja - carrot cakea. Naravno, cijelim putem ponovno kiša, ali ovaj put uz nešto sunca.

Nakon spuštanja s prijevoja teren se lagano mijenja i prelazimo s velikog kamenja na utabane staze. Zvuči kao sitnica, ali razlika je ogromna. Napravili smo dodatnih osam kilometara nakon checkpointa i postavili kamp. Dosta je puhalo i bilo je hladno, ali srećom, oprema je izdržala.

Sobovi su bili oko nas gotovo na svakom koraku. Vjerojatno smo i mi njima bili jednako zanimljivi koliko i oni nama.

Dan 4: Palačinke u Kieronu

Alesjaure - Kieron, oko 19 kilometara.

Na startu rute je bilo dosta prohladno, ali to je trajalo samo dok nam se krv nije zagrijala. Kasnije se i vrijeme popravilo i temperatura je bila taman. I na ovoj dionici postoji mogućnost vožnje brodom preko jezera koja skraćuje hodanje za otprilike šest kilometara, ali smo se ponovno odlučili hodati cijelim putem.

Uz samo jezero bilo je dosta jednostavno jer smo napokon imali relativno ravan i blag teren. Barem sve do pred kraj, kada je krenuo spust prema Kieronu. Nismo se mogli odlučiti je li zahtjevniji bio spust ili uspon. Naravno, negdje na sredini rute ponovno je krenula nemilosrdna kiša koja nas je pratila gotovo sve do kraja.

Za ručak smo pronašli fantastičan spot na kraju jezera, na malom usponu. Nažalost, kiša je malo pokvarila taj trenutak. Srećom, do tada smo se već toliko navikli na nju da nam više nije bio problem u punoj kišnoj opremi pripremati ručak.

Checkpoint Kieron možda je svima bio i najdraži jer su nas tamo dočekale famozne palačinke s džemom i šlagom. Nestvarno je koliko dobro sjednu nakon cjelodnevnog hodanja.

Kieron se nalazi na samoj granici Abisko nacionalnog parka, pa smo tu bili praktički primorani kampirati. Unutar nacionalnog parka kampiranje je dozvoljeno samo na jednom mjestu, koje je od nas bilo udaljeno još 12 kilometara i u tom trenutku jednostavno nedostižno.

Dan 5: Posljednja dionica do cilja

Moral cijele ekipe bio je visok jer smo znali da je pred nama zadnji dan i finalni push od otprilike 19 kilometara. Nikad lakše sklopljen kamp, nikad lakši start, iako smo krenuli već oko 7 sati. Prvi kratki dio bio je spuštanje prema jezeru, nakon čega nas je čekao uglavnom nizinski i blagi teren sve do samog Abiska.

Iako smo bili najumorniji, ovaj dan ujedno je bio i najlakši. Možda upravo zbog psihološkog momenta - znali smo da se približavamo kraju i da nas čeka cilj.

Ukupni dojam

Fjällräven Classic je jedan jako zanimljiv event i nadam se da ovo nije bio moj posljednji. Classic se održava u nekoliko država i na različitim kontinentima, tako da definitivno postoji želja isprobati i neku drugu rutu.

Sama kilometraža možda na papiru ne djeluje strašno, ali definitivno nije bezazlena, pogotovo kada uzmete u obzir teren po kojem se hoda. Preporuka je ipak biti fizički spreman i imati barem neki oblik treninga prije polaska. Još je bolje napraviti nekoliko dužih ruta s punim ruksakom kako bi se noge i tijelo priviknuli na opterećenje.

Kvalitetna oprema po meni je must-have. Gojzerice i ruksak su vjerojatno najvažniji komadi, ali iznimno su bitne i hlače, jakna i kvalitetna zaštita od kiše.

Majice, donje rublje i čarape preporučio bih od merino vune. Ugodne su za nošenje, dobro reguliraju temperaturu, relativno se brzo suše i puno bolje kontroliraju neugodne mirise tijekom višednevnog hodanja.

I ono najvažnije - obavezno gledati iza sebe.

Kada to kažem, mislim doslovno na to da se povremeno zaustavite usred hodanja, okrenete i pogledate krajolik.

Dobar dio vremena gledate u pod zbog kamenja i neravnog terena pa je vrlo lako propustiti ono zbog čega ste zapravo i došli. Zato je važno stati, pogledati oko sebe i jednostavno uživati. Na nekim mjestima krajolik je stvarno nestvaran.

Velik dio rute prolazi poznatom Kungsleden, odnosno King's Trail rutom, na kojoj se može susresti velik broj ljudi koji nisu sudionici Fjällräven Classica.

I upravo je to možda najbolji dio cijelog iskustva - nije riječ samo o tome da prijeđete 110 kilometara. Riječ je o tome da ih prijeđete kroz jedan od najimpresivnijih krajolika koje sam imao priliku vidjeti.