HARIS Džinović sinoćnji je koncert u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski posvetio svom dugogodišnjem prijatelju i kolegi, legendarnom Halidu Bešliću.

Večer u Lisinskom, započela je instrumentalnim uvodom, koji je u dvorani stvorio posebnu, gotovo svečanu atmosferu, a prije nego je zapjevao, Haris se obratio publici kratkim, ali dirljivim govorom: "Ovaj koncert posvećujem našem dragom, nedavno preminulom drugu i prijatelju, velikoj legendi — Halidu Bešliću", nakon čega je uslijedio gromoglasni pljesak.

Koncert je otvoren kultnom sarajevskom pjesmom Kad ja pođoh na Bembašu, tradicionalnom sevdalinkom koja u sebi nosi duh starog Sarajeva, melankoliju i trajne uspomene. Upravo tom pjesmom, Haris je publici prenio, ne samo poštovanje prema Halidu, već i simbolično oživio njihove zajedničke početke i dugogodišnje prijateljstvo.

Halidove fotografije na projekcijskom platnu

Za vrijeme koncerta, na projekcijskom platnu izmjenjivale su se fotografije, prizori s njihovih zajedničkih nastupa i trenutaka iz privatnog života.

Vrlo brzo nakon početka koncerta, Haris se spustio na podij, pred publiku, što je izazvalo val oduševljenja i podiglo Lisinski na noge. Tako i ostalo do samog kraja koncerta - publika nije mirovala ni trenutka, plesalo se i pjevalo uglas što je stvorilo posebnu povezanost i još više naglasilo emotivnu atmosferu večeri. 

Koncert je trajao gotovo dva i pol sata, bez pauze i bez gubitka energije. Pjesme poput Ostariću neću znati, Poznaćeš me, Dajte vina, hoću lom, Nazdravite drugovi, I tebe sam sit kafano, Pariške kapije, Rano je za tugu i mnoge druge orile su se dvoranom.