INTERLIBER je najveći sajam knjiga u zemlji, ali brojnim ljubiteljima knjiga (i crtanih romana i slikovnica i koječega drugog pametnog i knjiškog) je to puno više od puke manifestacije.

Tisuće nas živimo od Interlibera do Interlibera jedva čekajući onih šest dana u prvoj polovini studenog kada s leptirićima u trbuhu, s mjesecima šteđenim novcima te s tisuću puta rađenim i prerađivanim spiskovima za kupnju lebdimo do hala na Velesajmu kako bismo ondje ostavili puno, ali za naše kriterije, želje i snove uvijek premalo novca na ukoričena blaga, koja se ovom zgodom prodaju na popustima. Ti su popusti, točnije njihova visina ili često bolje reći "niskost", jedan od glavnih razloga za hejt sve više knjigoljubaca prema Interliberu. No doći ćemo i do gorčine, ali dopustite nam da počnemo s romantikom.

Često na Interliberu nakupujemo toliko knjiga da njima ispunimo gepek auta, a posebno su dirljive scene ljudi koji se stenjući pod hrpom knjiga kroz zagrebačku maglu vuku od hala do obližnje tramvajske stanice ili klipšu avenijom od Velesajma prema gradu.

Moramo biti iskreni i reći: dobar dio knjiga iz tih hrpetina koje vučemo poput teretnih konja ne stignemo niti otvoriti u nekoliko sljedećih godina, zbog svake godine nove interliberske hrpe, ali to je nebitno.

Tlaka i iritacija

Svi pravi ljubitelji knjiga znaju da je daleko važnije primiti u ruku novu i nekada godinama željno iščekivanu knjigu, enciklopediju, rječnik ili strip, a posebno ih i pomirisati. Čitanje? Doći će na red. Ove ili 2025. godine, to je nebitno. Nama ljubiteljima ukoričene i pisane riječi, koji k tome bolujemo od bolesti zvane kolekcionarstvo, jednako je važno te knjige imati. Staviti ih na policu i uživati u pogledu na njih.

No Interliber nipošto nije samo priča o strasti, krasoti, imanju, davanju, skupljanju u stilu opsesivnog hrčka te posvećenoj štednji i raskalašenom trošenju. Interliber je i užasna tlaka. Iritacija do boli gužvetinama koje na njemu vladaju, nepodnošljivim vrućinama koje ga karakteriziraju, nevjerojatno needuciranim osobljem koje nema pojma ni o najosnovnijim informacijama o onome što prodaje. Još jedna "odlika" Interlibera su i sramotno niski popusti.

Na ovom mjestu moram naglasiti da se gnušam grebatora, muktaša i žicara u bilo kojem segmentu života, pa tako i u onom posebno važnom, interliberskom. Ali jednake osjećaje gajim i prema izdavačima, i to onim najvećima, koji na Interliberu nastupaju sa sramotno niskim popustima.

Naravno da nije smisao na Interliberu knjige davati za "sve po 12 kuna", jer se tako obezvrjeđuju, a nakladnici su na gubitku, ali isto tako je bezobrazno da knjigu koja u redovnoj prodaji stoji, primjerice, 30 eura na najvećem sajmu knjiga prodavati, uz istaknuto "popust" ili "akcija", za 27 eura.

Tako kolosi hrvatskog izdavaštva, koji obrću milijune, svoj status na Interliberu dokazuju demonstracijom moći. Zaposjedanjem pola petog, glavnog paviljona. A ne time što ljubiteljima knjiga svoje proizvode nude po pravim popustima.

To je, dakle, donja razina popusta. Oni ne bi smjeli biti niži od navedenih, i to samo za hitove ili nova izdanja. Za sva starija izdanja, pa da su ne znam kakvi hitovi, cijene bi morale ići od 30 posto naniže. Kada već uz knjige na Interliberu ističete "popust" i "akcija", onda to jednom godišnje na nekoliko dana dokažite i cijenama.

Kako na Interliberu pronaći dobre stvari?

Za naći dobre stvari na Interliberu, na pravim popustima i normalnim cijenama te na štandovima izdavača koji angažiraju upućeno ili ljubazno osoblje, ili su, što je još bolje i pristojnije, tih nekoliko dana godišnje ondje sami na usluzi kupcima i onima koji bi to htjeli postati, treba poznavanja interliberske materije i strpljenja. Tako oni koji znaju, znaju da je superlativni primjer navedenog Fibra. Hrvatski izdavač stripova vrhunske, svjetske kvalitete i ugleda, svoju fenomenalnu i ogromnu produkciju luksuznih tvrdoukoričenih izdanja nudi, ovisno o količini kupljenih stripova, po 20, 25 ili 30 posto popusta.

Ti razredi sniženja vrijede i za nove stripove i hitove, dok se stariji stripovi kod Fibre mogu naći i na 50 posto popusta. Pozitivan primjer je i Croatia Records. Fantastično remasterirane ploče ključnih albuma hrvatskog i jugoslavenskog rocka s jednako kvalitetno redizajniranim te nevjerojatno opsežnim i raskošno obogaćenim bookletima mogu se na Interliberu kupiti za po 20 eura. Vjerujte nam na pisanu riječ, to je jako jeftino za ono što dobijete.

Prvo i osnovno pravilo uspješnog interliberarenja je znati kada doći na Interliber. Zapravo, kada ne doći. Nikako, ali baš nikako ne idite u popodnevnim satima, a posebno, ni za živu glavu, ne vikendom, bez obzira na doba dana. Kako ćete prepoznati hardcore mazohista? Tako što na Interliber ide subotom ili nedjeljom. Prokletstvo Interlibera je što je ulaz na njega besplatan, a znamo da Hrvati ništa ne vole više od toga kad je nešto džabe.

Tako se na Interliber u tih šest dana slije i do 150 tisuća posjetitelja. Gotovo cijeli Split. Odgovorno tvrdim da bi ta ogromna brojka bila za barem trećinu manja, a samim tim bi i gužve bile daleko podnošljivije, kada bi se ulaz na Interliber naplaćivao, i to ne puno, recimo pet eura. Tako bi se za zujanje onuda obeshrabrili oni koji samo dođu visiti ili provesti vrijeme, a istovremeno bi se prostor, vrijeme i zrak oslobodili za desetke tisuće nas koji na Interliber dođemo nešto kupiti.

Gužve su na Interliberu daleko manje radnim danom ujutro, i to odmah nakon otvaranja u 10 sati. Bio sam ondje prvi dan, u utorak, od 10 do 13:30, i ne da nije bilo velike gužve, nego je nije bilo uopće.

I da, moguće je na Interliber otići radnim danom ujutro. Ako ste poput potpisnika teksta njegov fan, a jeste, onda ćete se sjetiti za to dva mjeseca ranije rezervirati slobodan dan ili dan godišnjeg odmora. U suprotnom, gužvajte se i ne kmečite. Što se tiče vrućine, pričao sam s velikom bibliofilkom i mojom ništa manjom prijateljicom Željkom o velikom kiksu koji rade čak i interliberski konoseri.

Vrućina na IB-u jest velika, ali samo ako se počini KNOK - klasično natrpavanje odjećom kontinentalaca. Ako se pak tamo dođe odjeven upućeno interliberski - u majici kratkih rukava za u paviljone i samo još duksa za prolazak između paviljona - onda nema vrućine. Na kraju, Interliber ima puno mana, ali nikad ga nećemo napustiti.

Poznajem mnoge koji godinama ponavljaju kako neće doći više nikada, ali su takvi kao boomeri koji prijete da će otići s Fejsa, a eno su ondje upravo objavili sliku sa statusom "ulov s Interlibera".