IZGLEDA da je Marko Purišić nezaustavljiva sila.

Preko deset godina radi glazbu, pokušava, ne odustaje. Dječji projekt Crveni zmajevi trajao je dva dana, Meant to be nešto dulje, angažman u Manntri kalio ga je u ozbiljnog člana benda koji je postao međunarodna firma, Bastion mu je dao kakav-takav ispušni ventil za pjevačke pop ambicije, Mono inc mu je pomogao da potvrdi sebe kao ozbiljnog zanatliju, a imao je i još par projekata iz kojih je bilo razvidno da Marko ima potencijal za specifičan, provokativan i duhovit pop.

Svi ovi projekti mogli su se promatrati kao propala investicija jer je Marko zamalo postao copywriter i obiteljski čovjek usprkos tolikom trudu i vremenu koje je uložio u njih. To ga nije zaustavilo.

Prijavio se na Dnoru jer je znao da ima nešto dobro. Istina, na Dnori već dvadesetak godina to je samo minus, ali to ga također nije zaustavilo.

Nije ga zaustavio ni nestručni žiri koji je i ove godine dao sve od sebe da što više štete nanese progresu hrvatske pop kulture. Selekcija je, kao i inače, bila katastrofalna, s teškim favoriziranjem etabliranih imena bez obzira na smeće koje su predstavili.

Ovogodišnje drugo mjesto na Eurosongu završilo je kao prva rezerva na Dnori, a tamo ga nikad ne bi stavili da su smatrali da je ozbiljan konkurent Vatri, Letu 3, Pavelu i Damiru Kedži. Drugim riječima, imamo fantastičnu sreću da u žiriju sjede toliki glazbeni diletanti da su čuli Rim Tim Tagi Dim i sasvim sigurno pomislili: “Haha, pa ovo je neki etno metal cirkusant! Ma stavi ga negdje, neka se ljudi malo nasmiju, moramo imati jednog ovakvog svake godine.”

Ni to nije zaustavilo Marka Purišića i njegov Baby Lasagna tim

Jelena Žnidarić, pjevačica i prodavačica ulja iz Pušćina, odustala je iz nepoznatih razloga i uskratila svom (sad već bivšem, priča se!) autoru Anti Pecotiću i treću pjesmu za prikupljanje tantijema od Dnore 2024. Baby Lasagna je iz rezerve skočio u selekciju. Publika je ovaj put jasno dala do znanja HRT-u da neće više neometano uništavati ono što je nekad bio važan glazbeni događaj. Po glasovima žirija bilo je relativno neizvjesno, ali Baby Lasagna je od publike dobio dvostruko više glasova od svih ostalih natjecatelja ZAJEDNO. Uvjerljivo najbolja izvedba u zadnjih jako puno godina. Najuvjerljivija pobjeda u povijesti Dore i Dnore, i to s dobrim razlogom. Da se pitalo HRT, imali bismo bespoštedno Dnora finale s okršajem tantijemskih titana, a Europa bi nam se rugala što smo poslali Of monsters and men kopiju s pjevačem koji doslovno reži na instrumentalnoj pauzici.

Zatim je krenuo medijski progon. Visinske pripreme za najveće glazbeno natjecanje na svijetu. Hrpa poslovnih ponuda. Stavljanje društvenog života u stoti plan. Tenzije oko držanja do principa usprkos vanjskim utjecajima. To je vjerojatno bio prevelik skok za osobu koja je godinama drvila u malom studiju, ali naravno da ni to nije zaustavilo Baby Lasagnu.

Najbolji nastup na najvećem i najskupljem natjecanju? Može, nema problema.

Press-turneja od jutra do mraka? Naravno!

Održavanje hladne glave dok sjediš u backstageu, a Eurosong se oko tebe raspada jer ga trese politička kriza i balansiranje svega što bi mogao reći o stvarima o kojima ionako ne znaš dovoljno i ne osjećaš se kao prava adresa za ta pitanja? Idemo!

Prvi nastup je bio sjajan i etablirao ga je na preko 40% šanse za pobjedu na kladionicama. Finale je popravilo sve sitnice koje su se mogle popraviti. Sve je bilo toliko dobro i publika ga je toliko obožavala da su se šanse na kladionici do samog kraja držale iznad 50%. Baby Lasagna tim ništa nije moglo zaustaviti!

A onda su krenuli glasovi žirija. Očita organizirana akcija u kojoj su se žiriji ujedinili ne bi li spriječili skandal koji se zamalo dogodio - pobjedu Izraela. To je bio lavovski zalogaj, čak 22 zemlje su morale dati po 12 bodova Švicarskoj i osigurati joj najveći broj bodova žirija u povijesti. Za usporedbu, rekord su dosad držali UK, a taj rekord je skoro 100 bodova manji od Švicarske!

Treba li napominjati da je broj nula koje je Baby Lasagna tim dobio od zemalja frapantan s obzirom na javno mnijenje?

Toliko faktora se moralo poklopiti...

Toliko faktora se moralo poklopiti da se Nemo odmakne na sigurnu udaljenost od potencijalnog skandala s Izraelom i našeg apsolutnog favorita… i opet su ga se jedva riješili.

Glasovi publike bili su poražavajući, Švicarska je zauzela tek peto mjesto s mrvicu više od simboličnih 100 bodova ispod Hrvatske. Kakva razlika!

Kad se sve zbrojilo i oduzelo - ne samo bodovi nego i sve ove međunarodne aktivnosti kojima se svim silama pokušalo staviti Švicarsku na prvo mjesto pošto-poto - Nemo je pobijedio Baby Lasagnu s manje od 50 bodova razlike.

Skandalozno, sramotno, promašeno i jako loše za imidž Eurosonga koji će se skrivati iza toga što je spriječen Izrael pod svaku cijenu, ali bar je svima jasno nekoliko stvari.

1. Ljubitelji glazbe u Hrvatskoj pravi su pobjednici Eurosonga 2024. Nismo samo konačno osjetili kako je imati kandidata kojim se ponosimo nego smo pukim slučajem bonus nesposobnosti HRT-a dobili prozor u svijet u kojem se promocija pop kulture odrađuje kako treba. Marko je potpuno slučajno dobio priliku jer su ga HRT-ovi stručnjaci doživjeli kao sporednog cirkusanta, a dobro je sve napravio baš zato što je inzistirao na tome da se HRT ne upliće i ne pokvari nam ovu povijesnu priliku. Ovo mora imati posljedice. Iduća godina se počinje pripremati već sutra, a HRT nema izbora jer si ne može dopustiti sramoćenje pred očima javnosti sad kad javnost zna kako bi to moglo izgledati. Mrtav ozbiljan inzistiram na tome da se poradi na ovome i da se u projekt Dora 2025 uključe relevantne figure jer se iza kulisa već obavljaju dosta opasni pozivi.
2. Marko Purišić je zvijezda koja bi uz pametne poteze i gomilu rada mogla napraviti ozbiljne stvari na svjetskoj razini. Jedva su ga se riješili političkim potezima, ali to ga neće zaustaviti. Znamo svi da je ujedinio naciju (izuzev Hrvoja Horvata i Anđela Jurkasa, koji nastavljaju sramotiti ugled samog koncepta izražavanja mišljenja o glazbi), da je predstavio Hrvatsku bolje nego što smo mogli sanjati i da se cijela Europa morala ujediniti da bi ga se riješili. HRT će sigurno pokušati napraviti neki klasično slabouman spin u kojem je Baby Lasagna njihov proizvod, ali to ne može biti dalje od istine. Baby Lasagna je samo naš i Jelisavetin. Blistav simbol rada i truda, ljubavi prema glazbi, iskorištavanja trenutka u kojem rad sretne priliku i nasmiješeno mijaukajuće lice u kojem vidim sve one glazbenike koji nisu dobili svoju šansu zato što hrvatska industrija zabave ugnjetava mlade potencijale na račun profita nekih tamo starudija koji su dio mašinerije već desetljećima.

Čestitam Marku, njegovom timu i svima onima koji će prepoznati ovu jedinstvenu priliku i iz temelja restrukturirati hrvatsku pop kulturu da iduće godine imamo bar 4-5 Baby Lasagna.

Nazovite me, ljudi smo, dogovorit ćemo se.