ULTRA se nakon dvije godine vratila u Split, a to znači samo jedno - dveri Pakla širom su se otvorile i tako bogobojazne Splićane, a pritom i cijelu ovu napaćenu zemlju Hrvata, izložila soundtracku razvrata, bluda i moralnog propadanja.

Mahom mladi ljudi najveće su žrtve ovog sunovraćenja u mračan bezdan grijeha pod dirigentskom palicom samog Nečastivog, a na njihovim drogom izobličenim licima vidite da je ovo tek prva stanica na dugom putu bez povratka.

>>Ekstremni desničar Pauk o Ultri: Moj grad je Sodoma. Bludnice se podaju za pola grama

Danas plešu uz EDM (neki će reći da je to skraćenica za Electronic Dance Music, a oni puno pronicljiviji - Elektronska Demonska Muzika), a sutra pitaj Boga što. Mnogi od njih zasigurno će kad-tad skrenuti na staze transrodne i genderističke ideologije, a dio njih će se odati zavodljivim čarima abortiranja jer kao što stara narodna kaže: "Ona pleše, đavo svira, pije, puši, abortira".

Oni vs. Demoni

To je otprilike ono u što Vice Batarelo i uzjapureni kritičari Ultre vjeruju kad čuju glazbu bržu od 120 BPM-a, ali budite sigurni da nisu usamljeni. U to vjerojatno vjeruje i vaša baba koja se 90 godina nije makla iz pripizdine gdje na pišanje odlazi pljeskajući kako bi otjerala medvjede i lisice.

Jedina razlika je to da baba nije na Fejsu, a Batarelo i njemu slični jesu.

I pomislili biste da su vjernici mrvicu napredovali od vremena kad su užasnuto gledali Elvisovo pomicanje bokova koje ih je neodoljivo podsjećalo na spolni čin, a samim time i na činjenicu da isti dugo nisu upražnjavali i da su nesretni.

>>Batarelu smetaju Kiss i Ultra: Molimo se Bogu da to nestane iz zemlje Hrvata

No pussy blues

Međutim, religija je donekle napredovala i mnogi vjernici ne pronalaze ništa sporno u glazbi, ali ono što je ostalo identično od vremena kada se rock prvi put pojavio je ta incelovska frustracija koja ljude tjera da se izdrkavaju i koriste vjeru kao najčešću izliku za ispucavanje vlastitog nezadovoljstva.

Kad sve zbrojite i oduzmete, jebe se svim tim ljudima za to jesu li mladi izloženi "demonskoj glazbi". To jesu li ovisni o drogama zabrinjava ih podjednako kao i što ih u raspravi o pobačaju brinu dobrobit djeteta i/ili majke. Drugim riječima, nimalo.

U ovom konkretnom slučaju muči ih to da svi ne vode iste otužne, nezanimljive i sputane živote kao i oni.

I možda "frustrirani su jer ne jebu" zvuči kao gruba i površna generalizacija, ali nije ništa manje gruba i površna od one da su posjetitelji koncerata i festivala nadrogirani i napaljeni idioti pod utjecajem zla. Isto tako, sve ovo ni ne treba povezivati s vjerom jer s vjerom gotovo nikada nema veze. Oni žele da vi vjerujete da su u svojoj predstavi autentični, ali sve što govore i pišu, u potpunoj je suprotnosti s onim što rade. Ili još točnije, ne rade. 

Vjernici zabrinuti za tu mladež su na Ultri.

Na terenu.

S tom mladeži.

I nose im vodu.

Vi niste ti vjernici.

Vi ste vjernici koji moraliziraju na društvenim mrežama i grade svoje karijere tako što šupačkim napadima i osudama huškaju druge da čine isto. Da je Isus živ, ne bi lajkao vaše nadrkane statuse nego bi bio na Ultri. Nosio bi partijanerima vodu, pazio da im dileri ne podvale smeće i glasno prozivao ekipu koja prodaje upaljače za 38 kuna.

No, to je sve dobro poznato. Iza tog moraliziranja uvijek se krije neki dublji problem. Nekoć davno nisu pisali "problem s jazzom je to da se radi o crnačkoj glazbi", nego su to zapakirali u konstrukciju kako je riječ o "đavoljoj glazbi". Briga za dobrobit duše uvijek zvuči ljepše i uljudnije od starog zatucanog rasizma.

Slične ćete gluposti čuti i od ljudi koji u priču neće uplitati Boga nego će pronaći neko drugo opravdanje za svoje bijesne istovare. Na kraju krajeva, ljepše i uljudnije zvuči kad napišete "ova glazba kvari mladež", nego "kronično sam neizjeban i nezadovoljan svojim bezveznim malograđanskim životom".

Problem nije u HDZ-u već u EDM-u

Na kraju krajeva, živiš li u Splitu? Smeta li te buka? Jesi li platio kartu misleći da ćeš tamo slušati duhovnu glazbu pa su te organizatori zajebali i uvalili ti par dana EDM-a? Jer ako nisi platio kartu i nisi Splićanin koji je nakon tri mjeseca napokon uhvatio slobodan vikend koji želiš prespavati pa te ovi mamlazi tucaju u mozak od večeri do jutra - preživjet ćeš ovaj festival.

Preživjet ćeš te strankinje golih sisa i guzica jer to je, nakon gotovo dvije godine nošenja maski i koncertne suše, najzanimljivije što će ti se dogoditi u 2022.

No, kada od 365 splitskih dana prepunih kriminala, pljačke, primitivizma, šovinizma, prebijanja stranaca, napada na žene i djecu, provala, pucnjave, ubojstava, paleži i političkih skandala u režiji najgoreg društvenog taloga, odlučite izabrati baš ona tri dana tijekom kojih se ne dogodi apsolutno ništa vrijedno osude i to kako bi za sve boljke ovog društva okrivili glazbu - sori, ali ne možemo vas shvatiti ozbiljno. Svaka čast. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.