MASTERCHEF je ušao u novu sezonu, a to znači samo jedno - nove epizode omiljene igrane serije o ljudima tragičnih sudbina i njihovim kulinarskim avanturama.

Sve je isto k'o i lani  

Uglavnom, sve ono što ste očekivali od nove sezone popularnog kulinarskog showa i dalje je tu i to, ovisno o tome pratite li MasterChef ili ne, može biti dobra ili loša stvar. Možda je postojala namjera da se recept osvježi, ali to u prve dvije epizode teško da ćete prepoznati jer osim članova žirija, vraćaju se i neki kandidati koji nisu prošli u prijašnjoj sezoni.

Začinimo rižoto suzama

Jedini noviteti su nove tužne životne priče kandidata, a to je nekako postalo opće mjesto više-manje svih talent showova čiji su producenti zaključili da kuhanju, pjesmi ili plesu nasušno nedostaju osobne tragedije, traume i teški životni trenuci.

Forsiranje takvih priča možda će potaknuti da se gledatelji lakše i dublje povežu s kandidatima, ali u isto vrijeme djeluje jako režirano. Svaki put kad žiri kandidatu postavi pitanje zašto se prijavio, osjetite lagano olakšanje ako je razlog isključivo ljubav prema kuhanju, a ne neka obiteljska tragedija.

Sve te priče možda su organske i možda ih kandidati i sami potenciraju kako bi prikupili simpatije žirija, ali u to je malo teže povjerovati jer sve u MasterChefu djeluje umjetno i glumljeno. Od komunikacije s kandidatima, preko tobožnje napetosti u fazi odlučivanja, pa sve do međusobnih podbadanja članova žirija.

Sve izgovoreno pred kamerama jednostavno djeluje kao da je napisano ili u najboljem slučaju snimljeno iz više pokušaja kako bi se izabrao onaj najuvjerljiviji, a to, naravno, uništava spontanost pa sve djeluje jako umjetno i ukočeno.

I da ne bi bilo zabune, nitko ne živi u zabludi niti je realno očekivati da ovakav sadržaj nastaje tako da se kamere uključe pa što ispadne, ispadne. Naravno da ne. Tim više jer vam je nakon desetog rižota potrebno nešto čime ćete razbiti monotoniju. Ovo ne rade amateri, a prepuštanje svega slučaju bilo bi krajnje amaterski. Problem je u tome da sve djeluje jako namješteno, čak i onda kada nije.

Ili jedno ili drugo

S druge strane, teško je procijeniti koji su razlozi zbog kojih svatko od nas uopće gleda ovaj show. Možda je potpuno pogrešno pretpostaviti da razlog nisu brojni "reality show momenti", već kulinarski dio showa. Možda gledatelji stvarno ne žele da ih profesionalni kuhari nečem nauče, već da ih šarmiraju osmijehom, nasmijavaju i samilosno gledaju kandidate dok im ovi prepričavaju traume iz djetinjstva.

Možda, ali od MasterChefa, barem u teoriji, očekujete više.

Na kraju dana, sve ovisi o tome što se traži i što im producenti žele servirati. Ako gledatelji zaista traže reality show patetiku s povremenim opaskama na to vole li članovi žirija kremastiji rižoto ili ne, onda su producenti pogodili u sridu i ne postoji jedan jedini razlog da ne nastave putem kojim su krenuli.

No, ako traže punokrvni kulinarski show koji je u istoj mjeri zabavan i edukativan i ne igra na kartu jeftinih trikova za usputne gledatelje, onda bi trebali razmisliti da u idućoj sezoni ozbiljno porade na receptu.

Možda postoji zlatna sredina, ali ovo nije to.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.