"BIZNISMEN i psihopat? Imaju iste osobine, samo se svojim sposobnostima koriste na različite načine. I jedni i drugi imaju narcističke crte, poput prenaglašenog osjećaja vlastite važnosti, sklonosti obmanjivanju i nedostatka kajanja."

Citat je to iz serije "Zločinački umovi" (6. sezona, 11. epizoda) koji se često može vidjeti na društvenim mrežama. I to nije jedini put da se TV i film bavio ovo tematikom.

Prošlo je puno godina od izlaska kultnog filma "Američki psiho", koji je istaknuo uznemirujuću vezu između korporativnog uspjeha i psihopatije. Iako je film bio satirično pretjerivanje, ilustrirao je ideju koju je psiholog Robert Hare sažeo u poznatoj izjavi: "Nisu svi psihopati u zatvoru - neki sjede u upravama tvrtki".

Ima li tu uporišta?

Iako, naravno, većina lidera nisu psihopati, blaže manifestacije takvih osobina nedvojbeno mogu pogoditi uspjehu u nekim poslovnim kulturama, tvrde neka istraživanja.

Britanski novinar Jon Ronson zaronio je u svijet dijagnoza mentalnog zdravlja i kriminalističkog profiliranja kako bi shvatio što neke ljude čini psihopatima - opasnim predatorima kojima nedostaju kontrola i osjećaji koje ostatak nas uzima zdravo za gotovo. Istražujući za svoju knjigu "Test za psihopate: Putovanje kroz industriju ludila", otkrio je da se učestalost psihopatije među izvršnim direktorima kreće oko 4 posto, što je četiri puta više nego u općoj populaciji, piše Forbes.

Slične brojke potvrđuju i druga istraživanja. Studija psihologa Paula Babiaka iz New Yorka sugerira da bi do 4% poslovnih lidera u SAD-u mogli biti psihopati, dok je istraživanje menadžera u opskrbnom lancu otkrilo da ih između 3% i 21% ima klinički značajne psihopatske tendencije, u usporedbi sa samo 1% u općoj populaciji, javlja BBC.

Ove brojke stvaraju sliku lidera koji nemilosrdnu ambiciju stavljaju ispred svega i ne prezaju od iskorištavanja ljudi za vlastitu korist. Ipak, novija istraživanja sve više osporavaju ideju da su takvi pojedinci idealni za upravne odbore.

Osobine za uspjeh?

U svojoj suštini, psihopatima nedostaje ono što nas čini ljudima: empatija, kajanje i ljubaznost. Jedan od alata za procjenu ovih crta je Hareova lista za provjeru psihopatije (PCL-R).

"Ako se vodite Hareovom listom, gdje je maksimalni broj bodova 40, prosječna osoba osvojila bi 4 ili 5 bodova. Netko na koga trebate pripaziti bio bi u ranim dvadesetima, a opasan psihopat imao bi oko 30 bodova", objašnjava Ronson. Pogledajmo kako se neke od tih osobina manifestiraju u poslovnom svijetu.

Jedna od ključnih osobina je površni šarm. Psihopate se često doživljava kao karizmatične i elokventne jer ih nedostatak samosvijesti oslobađa brige da će reći nešto pogrešno. Kada biste pitali ljude da navedu ključne atribute liderstva, karizma bi se sigurno našla na popisu.

U stvarnosti, karizma pomaže ljudima da se nametnu kao vođe, ali malo pridonosi njihovoj učinkovitosti, piše Management Today. Studija iz 2010. pokazala je da, iako su menadžeri s višim psihopatskim crtama imali lošije ocjene radnog učinka, kolege su ih doživljavale kao šarmantne, kreativne i vješte u komunikaciji.

Tu su i neustrašivost i impulzivnost. Ove se kvalitete često veličaju u zapadnom svijetu jer signaliziraju snagu i moć. Naši su preci preferirali hrabre vođe, a moderni psihopati mogu djelovati upravo tako. Njihova impulzivnost proizlazi iz nedostatka straha, što ih čini sklonima preuzimanju rizika bez razmišljanja o posljedicama.

Iako to može naštetiti drugima, ponekad može biti i pozitivna sila. Istraživači su čak pronašli vezu između psihopatije i herojskih djela. "Želite nekoga tko ne može mirno sjediti, tko stalno razmišlja o tome kako poboljšati stvari", kaže jedan stručnjak.

Nedostatak kajanja ili krivnje još je jedna temeljna karakteristika. "U psihopatiji postoje apsoluti, a glavni je doslovni izostanak empatije. Jednostavno je nema", tvrdi Ronson. Iako se vjeruje da psihopati ne osjećaju krivnju, novija istraživanja pokazuju da su sposobni za takve emocije, ali samo kada nešto izravno utječe na njih.

Primjerice, neće osjećati krivnju ako povrijede nekoga, ali mogu osjetiti žaljenje ako ih situacija ostavi u lošijem financijskom položaju. S druge strane, osjećaj krivnje kod većine ljudi djeluje kao moralni kompas i motivator.

Psihopati često imaju problema s autoritetom i skloni su parazitskom načinu života, stvarajući površne odnose koje hladnokrvno prekidaju kad im više ne koriste. "Jako su dobri u ostavljanju dobrog dojma, napredovanju i dobivanju povišica, ali nisu nužno dobri u menadžmentu", kaže dr. Galynker. U osnovi, mogu biti briljantni šefovi, ali samo na kratke staze.

Nije sve tako... Tamno?

Suprotno uvriježenom mišljenju, nova studija istraživača sa Sveučilišta u Denveru i Kalifornijskog sveučilišta Berkeley pokazuje da menadžeri hedge fondova s izraženijim psihopatskim crtama postižu lošije financijske rezultate od svojih kolega. Leanne ten Brinke, glavna autorica istraživanja, vjeruje da je vrijeme za preispitivanje pretpostavki da su nemilosrdnost i bezosjećajnost poželjne osobine za menadžere.

"Naši nalazi sugeriraju da pojedinci s više psihopatskih osobina znaju 'pričati priču', ali je ne znaju provesti u djelo", kaže ona.

Istraživanja potvrđuju da psihopati na radnom mjestu često ostavljaju trag kaosa, uzrokujući veću fluktuaciju osoblja, pad prihoda, zlostavljanje i nižu dobrobit zaposlenika. Na pitanje može li psihopatija ikada biti pozitivna, Robert Hare bi uvijek odgovorio negativno - bez empatije, uvijek ćete dobiti zlonamjernost.

Jon Ronson prisjeća se susreta s Alom Dunlapom, bivšim izvršnim direktorom poznatim po nadimku "Motorna pila" zbog masovnih otpuštanja. "On bez napora pretvara listu za provjeru psihopatije u priručnik za uspjeh u kapitalizmu", kaže Ronson.

"Pratio ga je glas čovjeka koji kao da uživa u otpuštanju ljudi... Zbog disfunkcionalnog kapitalističkog društva u kojem živimo, te su stvari bile pozitivne. Slavljen je i dobivao je moćne poslove, a što se njegova administracija nemilosrdnije ponašala, to je cijena njegovih dionica više rasla."

"Mislim da moja knjiga nudi dobre dokaze da je način na koji je kapitalizam strukturiran zapravo fizička manifestacija moždane anomalije poznate kao psihopatija", dodaje Ronson. "Ipak, ne bih rekao da je svaki šef s liste Fortune 500 psihopat. To bi me pretvorilo u ideologa, a ja se gnušam ideologa."

Pitanje mjere i konteksta

Postoji li onda idealna mjera psihopatskih tendencija za uspjeh u poslu? Ronson se slaže da se radi o spektru, ali da postoji točka presjeka. "Očito postoje stavke na listi koje ne želite imati ako ste šef. Ne želite slabu kontrolu ponašanja. Bolje je da nemate promiskuitetno ponašanje."

Dr. Kevin Dutton, istraživački psiholog sa Sveučilišta u Oxfordu, tvrdi da sve ovisi o kontekstu. "Postoje neke profesije koje, povremeno, zahtijevaju više razine psihopatskih osobina", kaže on.

"Nemilosrdnost nije loša stvar, ali u pogrešnom kontekstu može se pretvoriti u bezosjećajnost. Neustrašivost može biti prednost, ali u krivom kontekstu može skliznuti u nepromišljenost. Ključ je imati pravu kombinaciju osobina na pravim razinama i u pravom kontekstu."

Iako se psihopatija može naći i kod žena, muškarci su joj znatno skloniji. To ukazuje na zanimljivu mogućnost: ako se udio žena na vodećim pozicijama poveća, veza između psihopatije i liderstva vjerojatno će oslabjeti. Ako tvrtke shvate opasnosti promicanja ljudi s psihopatskim profilom, vjerojatno će na kraju imati više žena na čelu.

Ipak, treba biti oprezan u optuživanju uspješnih ljudi da su psihopati. "Vrlo je primamljivo pogledati bilo koga uspješnijeg od sebe i reći: 'To mora biti zato što je on čudovište'", upozorava Ronson.

"Postoji strašno zavodljiva moć u tome da postanete 'progonitelj psihopata'. To vas doista može dehumanizirati... Počnete gurati ljude u tu kutiju, što vam oduzima empatiju." Zato, iako je Hareova lista koristan alat za stručnjake, opasna je u rukama amatera.