JEVGEN Jelpitiforov prebrojao je ključeve domova svojih prijatelja koji su izbjegli iz Ukrajine otkako je počela ruska agresija i konstatirao da ih je "ukupno 19". Otkako je rat izbio krajem veljače, taj 37-godišnji biolog koji radi kao vrtlar kako bi mogao spojiti kraj s krajem svojim poslovima pridodao je još jedan - čuvar ključeva.

Prvi put u nekoliko zadnjih mjeseci obišao je razorena predgrađa Buče te Irpinja i pregledao kuće i biljke koje su vlasnici ostavili bježeći od rata. "Nakon oslobođenja mnogi moji poznanici zamolili su me da pogledam jesu li im kuće  još cijele, jesu li na njima još prozori i vrata", rekao je.

Jevgenova je zadaća ući, provjetriti, zapaliti svjetlo kako bi odvratio pljačkaše, počistiti porazbijana stakla, pokupiti neke stvari na zahtjev vlasnika pa im poslati poštom te ponešto urediti u vrtu. Postupno, kako se vijest o njemu proširila, svežanj ključeva rastao je. Neki su ključeve slali "poštom, ili me zamolili da se obratim susjedima ili da ih pronađem ispod otirača".

Plinska maska za hladnjak

Neki su ključevi stigli poštom uz kavu ili čokoladu, kao znak zahvalnosti, iako je Jevgen zadaću preuzeo iz altruizma.  Pri povratku prijatelji će u domu pronaći neki mali dar, možda buket cvijeća ili voće "kako bi se bolje osjećali".

"I oni bi za mene učinili isto", tvrdi Jevgen pa dodaje: "To su mi prijatelji, sve su to ključevi ljudi koje poznajem."

Ponekad, ipak, taj posao mu zasmrdi i to doslovce jer je "najteža stvar" očistiti hladnjak od pokvarene hrane, posebice iz ledenice gdje se sve raspada jer su kuće ostale bez struje. 

"Smrad je takav da se možeš onesvijestiti", objašnjava Jevgen i zahvalan je što mu je netko posudio plinsku masku iz sovjetskog doba. Čak i nakon temeljitog čišćenja, stanove i dalje treba zračiti jer "taj smrad se zavuče i ostaje tjedan, dva..."

Igračke za odrasle

Oleksandr Furman radio je kao glumac dvojnik prije rata, a u travnju je preuzeo ključeve šest stanova svojih prijatelja koje sada nadzire.

Njegova najneobičnija misija bila je ukloniti igračke za odrasle koje su njegova bivša djevojka i njezin novi partner ostaviti kada su pobjegli iz grada odmah nakon invazije 24. veljače.

"Rekla mi je: 'Pa ne mogu mamu zamoliti da to učini'", objašnjava Oleksandr i smijući se dodaje: "Dobro sam ih sakrio..."

"Imao sam sreće. Nitko me nije ustrijelio vatrenim oružjem niti je projektil pao pored mene."

Pomažući, taj glumac osjeća "da mu je dužnost pomoći onima koji su stradali". 

U Irpinju je Jevgen snimao neke lončanice mobitelom u stanu koji gleda na zgradu škole, a školi je krov raznesen. Poslat će snimku vlasnicima koji su u inozemstvu. 

U drugom stanu vlasnici su postavljali novi krov na kuću spaljenih zidova. Jevgen je snimio mladi vazdazeleni grm s jedne strane teško opržen vatrom: 

"Podsjeća me na ukrajinski narod", kaže Jevgen. "S jedne strane spaljeno je, s druge crpi novu snagu i raste."