Kako baciti savršenu "žabicu"?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
AKO JOŠ niste naučili baciti "žabicu", možda vam pomognu savjeti francuskih znanstvenika koji su otkrili sve tajne uspješnog bacanja "žabice": od oblika kamenčića do točnog kuta pod kojim mora biti bačen kako bi što dulje poskakivao po površini vode.
Christophe Clanet i njegovi suradnici sa Sveučilišta u Marseilleu, kako su izvijestili u časopisu Nature, koristili su motorizirani katapult za izbacivanje aluminijskih diskova u bazen s vodom dužine dva metra. Vrlo sofisticirane kamere bilježile su trenutak dodira s vodom, koji obično traje manje od tisućinke sekunde.
Mjerenjem kuta, brzine kretanja i okretanja diskova oko svoje osi, francuski su znanstvenici utvrdili da se maksimalan broj odskakanja postiže kad je kut pod kojim se kreće disk 20 stupnjeva.
Važni su i brzina okretanja oko osi, brzina kretanja i oblik predmeta. Zato će "žabica" bolje odskakati od vode ako se vrti oko svoje osi, jer takvo okretanje stabilizira leteći predmet i sprječava padanje u vodu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Veća je vjerojatnost da će odskakivati kamenčići koji lete većom brzinom. Disk promjera 5 centimetara koji dodirne vodu pod "čarobnim kutom" od 20 stupnjeva mora se kretati brže od 2,5 m u sekundi da ne bi uronio. Plosnati, okrugli diskovi idealni su za odskakivanje od vode zbog velike površine.
Znanstvenici su i prije istraživali bacanje "žabica", ali su se njihove pretpostavke temeljile na teoriji, a ne na promatranjima, a ovo je prvi put da je to proučeno u eksperimentalnim uvjetima, tvrdi Christophe Clanet.
Bacanje "žabica" poznato je tisućama godina, a cilj se nije promijenio još od vremena starih Grka: što veći broj odskakivanja po bacanju. Svjetski rekord u toj "disciplini" drži Jerdone Coleman-McGhee, čiji je kamen, bačen 1992. na rijeci Blanco River u Teksasu, odskočio 38 puta.
Praktičnu primjenu ovo bi otkriće trebalo pronaći pri utvrđivanju modela za spuštanje svemirskih brodova, jer američki "svemirski taksi" (Space Shuttle) također odskakuje pri ulasku u Zemljinu atmosferu.
Christophe Clanet i njegovi suradnici sa Sveučilišta u Marseilleu, kako su izvijestili u časopisu Nature, koristili su motorizirani katapult za izbacivanje aluminijskih diskova u bazen s vodom dužine dva metra. Vrlo sofisticirane kamere bilježile su trenutak dodira s vodom, koji obično traje manje od tisućinke sekunde.
Mjerenjem kuta, brzine kretanja i okretanja diskova oko svoje osi, francuski su znanstvenici utvrdili da se maksimalan broj odskakanja postiže kad je kut pod kojim se kreće disk 20 stupnjeva.
Važni su i brzina okretanja oko osi, brzina kretanja i oblik predmeta. Zato će "žabica" bolje odskakati od vode ako se vrti oko svoje osi, jer takvo okretanje stabilizira leteći predmet i sprječava padanje u vodu.
Znanstvenici su i prije istraživali bacanje "žabica", ali su se njihove pretpostavke temeljile na teoriji, a ne na promatranjima, a ovo je prvi put da je to proučeno u eksperimentalnim uvjetima, tvrdi Christophe Clanet.
Bacanje "žabica" poznato je tisućama godina, a cilj se nije promijenio još od vremena starih Grka: što veći broj odskakivanja po bacanju. Svjetski rekord u toj "disciplini" drži Jerdone Coleman-McGhee, čiji je kamen, bačen 1992. na rijeci Blanco River u Teksasu, odskočio 38 puta.
Praktičnu primjenu ovo bi otkriće trebalo pronaći pri utvrđivanju modela za spuštanje svemirskih brodova, jer američki "svemirski taksi" (Space Shuttle) također odskakuje pri ulasku u Zemljinu atmosferu.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati