Kako su i kada točno počele sve one fore s Chuckom Norrisom
IAKO je Chuck Norris tijekom osamdesetih i devedesetih godina dvadesetog stoljeća neupitno bio međunarodna megazvijezda komercijalnog filma i televizije, ono što se dogodilo sredinom prve dekade 21. stoljeća s njegovim imenom i likom transformiralo ga je iz puke poznate holivudske osobe u jednog od prvih istinskih careva modernog internetskog doba.
Sve je počelo od Conana...
Sjeme ovog globalnog fenomena može se vrlo precizno povijesno pratiti do proljeća 2004. godine, a niknule su u okrilju nacionalne američke televizije, točnije u sklopu iznimno popularnog kasnonoćnog talk showa Late Night with Conan O'Brien emitiranog na NBC-u.
Ideja je bila da isprdaju epizode serije Walker, Texas Ranger, a Conan O'Brien je, uz svoj tim pisaca, osmislio kultni televizijski segment zvan "Walker Texas Ranger Lever" (Walkerova poluga). Koncept je bio briljantno jednostavan: O'Brien je imao veliku, lažnu ručku montiranu pored svog radnog stola. Bilo kada, usred potpuno nepovezanog monologa ili intervjua, povukao bi polugu uz dramatičan pokret, što bi rezultiralo emitiranjem potpuno apsurdnih, van konteksta izvađenih i dramaturški šokantnih isječaka iz serije u trajanju od desetak sekundi.
Jedan od najzapamćenijih isječaka, koji je postao zaštitni znak "Poluge", bio je onaj u kojem mladi glumac Haley Joel Osment (koji igra dječaka oboljelog od AIDS-a, pronađenog napuštenog u ormaru ovisničkog brloga) izgovara dramatičnu rečenicu: "Walkeru, rekli su mi da imam AIDS", na što kadar naglo presijeca na Walkera koji, letjeći zrakom u usporenoj snimci, izvodi brutalni udarac nogom u lice nekog razbojnika s drogom. Naravno, ovo bi oduševilo gledatelje.
Ovaj segment stvorio je ogroman interes među mlađom, ciničnom generacijom, ponovno otkrivajući Norrisove akrobacije, ali ovaj put promatrane kroz snažne naočale ironije i postmodernog humora. Segment je naposljetku morao biti ukinut jer je Universal odbio plaćati naknade glumcima za stalno repriziranje isječaka, no temelji su postavljeni.
...i Vina Diesela
Ipak, pravi počeci "internetskih činjenica" dogodio se početkom 2005. godine na tada iznimno popularnom, subkulturalnom internetskom forumu Something Awful. Međutim, početni subjekt ovih šala uopće nije bio Chuck Norris. Inicijalno, forumaši su počeli iz zabave generirati potpuno apsurdne, nadrealne tvrdnje o nadljudskoj snazi glumca Vina Diesela, potaknuti njegovim naglim, pomalo neugodnim žanrovskim prelaskom iz tvrdokornog akcijskog heroja u glavnu ulogu obiteljske dječje komedije The Pacifier (Mirotvorac).
Tinejdžer, student i entuzijastični humorist Ian Spector na temelju tog forumskog trenda kodirao je i pokrenuo "Vin Diesel Fact Generator", vrlo jednostavnu web-stranicu posvećenu isključivo ispisivanju ovih nasumičnih rečenica pri svakom osvježavanju ekrana. Kada je, nakon nekoliko tjedana, entuzijazam prema Dieselu počeo eksponencijalno opadati unatoč stotinama tisuća dnevnih posjeta, Spector je otvorio internetsku anketu pitajući svoje posjetitelje koja bi istaknuta poznata osoba iz javnog života trebala biti sljedeći logični subjekt ovakvog hiperboliziranog tretmana. Iako ime Chucka Norrisa uopće nije bilo formalno ponuđeno kao opcija na anketi (ponuđeni su bili predsjednik George W. Bush, potpredsjednik Dick Cheney, glumica Lindsay Lohan i drugi), stotine tisuća korisnika, vjerojatno programirani višemjesečnim Conanom O'Brienom, masovno je upisivalo Norrisovo ime i legenda je rođena.
Globalna eksplozija
Fora je bilo bezbroj, a tipični, povijesno zabilježeni primjeri takvih "činjenica" iz najranije ere obuhvaćale su fore poput:
- "Kada Chuck Norris radi sklekove, on zapravo ne gura sebe prema gore, nego gura planetu Zemlju prema dolje."
- "Kraljevska kobra je jednom u šumi ugrizla Chucka Norrisa. Nakon deset sati nezamislive, agonizirajuće boli... kobra je preminula."
- "Ne postoji apsolutno nikakva teorija evolucije; postoji isključivo i samo lista bića kojima je Chuck Norris za sada dopustio da žive."
- "Kada čudovište iz ormara ide spavati svake noći, prvo prestrašeno provjerava unutrašnjost svog ormara kako bi se uvjerio da se tamo ne skriva Chuck Norris."
- "Chuck Norris je jednom prilikom uspio izbrojati do beskonačnosti. I to dvaput."
- "Jedino Chuck Norris na cijelome svijetu može bez problema dijeliti brojeve s nulom."
- "Suze Chucka Norrisa posjeduju kemijski sastav koji dokazano liječi svaki oblik raka. Nažalost po čovječanstvo, on je toliki tvrdokorni ratnik da do sada nije zaplakao niti jedan jedini put. Ikada."
- "Glavni razlog zašto se lik Waldo iz popularne slikovnice neprestano skriva jest taj što ga očajnički traži Chuck Norris."
- "Kada Chuck Norris ode na kupanje u ocean, on uopće ne postane mokar. Ocean postane Chuck Norris."
- "Pokušali su uklesati lice Chucka Norrisa na planinu Rushmore, ali izuzetno čvrsti granit jednostavno nije bio dovoljno čvrst materijal za njegovu bradu."
Ove fore ekspresno su se prošile preko najranijih iteracija foruma, MySpacea, prvih društvenih mreža, e-mail lanaca i, konačno, usmenom predajom u uredima i na školskim igralištima diljem planeta, daleko izlazeći van tehničkih okvira samog interneta.
U vrijeme najizraženije ekspanzije 2006. godine, fanovi su samoinicijativno kreirali online generatore te prevedene, visoko lokalizirane verzije za doslovno stotine različitih jezika i kulturnih okruženja (primjerice, njemački studenti su na prosvjedima nosili transparente: "Samo Chuck Norris uspijeva završiti preddiplomski studij točno u predviđenom roku").
Sam kreator izvorne web-stranice, Ian Spector, promptno je kapitalizirao interes, prikupio najbolje upise s foruma i objavio nekoliko debelih, tiskanih zbirki, uključujući masovno prodavanu uspješnicu The Truth About Chuck Norris: 400 Facts About the World's Greatest Human (2007.) te nastavak Chuck Norris Vs. Mr. T: 400 Facts About the Baddest Dudes in the History of Ever (2008.).
Društveni utjecaj bio je ogroman i dospio je čak do sfere europske geopolitike kada su izborni promatrači na službenim parlamentarnim izborima u Armeniji tijekom 2012. godine pronalazili velik broj glasačkih listića na kojima su građani, iz protesta prema ponuđenim kandidatima, nadopisivali ime Chucka Norrisa.
U korporativnom svijetu, koncept "svemoćnog mačo muškarca" potaknuo je rađanje visokoprofitabilnih marketinških kampanja, poput iznimno popularne, višegodišnje serije reklamnih spotova "The Most Interesting Man in the World" za meksičko pivo "Dos Equis" s Jonathanom Goldsmithom, koja je tonski, strukturno i idejno evidentno direktno inspirirana Norrisovim internet faktima.
Chuck ih je volio
Reakcija pravog Chucka Norrisa na ovu potpuno neočekivanu erupciju digitalne subkulturalne slave bila je ne samo blagonaklona, već taktički presudna za njeno višegodišnje održavanje i legitimaciju u javnom diskursu.
Dok su mnoge javne ličnosti tog doba pokušavale tužiti internet stranice koje su se njima rugale, Norris, prepoznajući ogromnu, neviđenu, mada donekle komičnu razinu globalne pažnje novih generacija, pokazao je nevjerojatnu dozu zrele autoironije, opuštenosti i zdravog, razumnog duha.
U ekskluzivnom intervjuu za ugledni globalni informativni magazin Time objavljenom 20. ožujka 2006. godine, koji ga je na svojim stranicama službeno titulirao kao "mrežnog kultnog heroja", glumac je potpuno mirno izjavio kako navedene internet činjenice smatra "bizarnim, pomalo uvrnutim, ali iznimno popularnim i zabavnim izrekama", osobno odabravši apsurdnu matematičku premisu po kojoj on "može podijeliti broj s nulom" kao svoj apsolutni favorit među tisućama napisanih tvrdnji.
Aktivno je sudjelovao u rastu fenomena nastupivši u poznatoj američkoj televizijskoj emisiji The Best Damn Sports Show Period, gdje je pred oduševljenom publikom uživo čitao navedene apsurdne anegdote s papirića, izazivajući ovacije.
Istovremeno je u svojim ozbiljnim političkim novinskim kolumnama za portal WorldNetDaily komentirao cjelokupni fenomen sa sociološkog stajališta, izražavajući suzdržanu nadu da će mlađe internetske generacije, prvotno privučene ovim površnim humorom, naknadno pokazati stvarni interes za dublje, kršćanske i konzervativne poruke skrivenije u njegovom ozbiljnom literarnom opusu i političkim promišljanjima.
Štoviše, podigao je to na višu razinu i objavio vlastite, autorizirane knjige. Godine 2009. izdaje izdanje pod naslovom The Official Chuck Norris Fact Book: 101 of Chuck's Favorite Facts and Stories u kojem je najpopularnije fore o vlastitoj omnipotentnosti spojio sa stvarnim autobiografskim crticama o svom teškom djetinjstvu te objašnjenjima dubljih etičkih stajališta temeljenih na Chun Kuk Do kodeksu, kreirajući most između internetske apsurdnosti i svoje kršćanske stvarnosti.
Kako to i inače bude s memeovima, kada ih iskoristite pametno, online popularnost osigurala mu je trajnu prisutnost i posebno mjesto u kolektivnoj svijesti. Njegov kratki, ali nezaboravni kameo u Stalloneovom spektaklu The Expendables 2 (2012.), gdje kao operativac Booker pred drugim holivudskim ikonama hladnokrvno i ležerno ispriča popularni internetski vic kako je kraljevska kobra preminula nakon što ga je ugrizla, predstavlja ultimativnu filmsku auto-referencu i zatvaranje kruga cijelog fenomena.
Moć memea pokazala je komercijalnu vrijednost i godinama kasnije. 2017. godine osiguravajuća korporacija UnitedHealthcare izdala je seriju televizijskih reklama u kojima dvojica običnih muškaraca u restoranu sretnu Norrisa i ushićeno razmjenjuju "činjenice" poput one da "Chuck Norris stalno nosi šešir na glavi samo kako bi od sebe i svog pogleda zaštitio Sunce".
