KAKO u skupini najbrže uočiti osobe koje razmišljaju drugačije? Jedna metoda predlaže jednostavan test s dva pitanja, od kojih je prvo vrlo lako, a drugo zahtijeva malo više razmišljanja. Cijeli postupak traje manje od tri minute.

Zamislimo da ste na sastanku marketinškog tima i trebate odlučiti kako potrošiti preostalih 5000 eura iz budžeta za kampanju. Ideja ima mnogo, ali pitanje je kome ćete u takvoj situaciji najviše vjerovati.

Metoda s dva pitanja

Liječnik iz Nepala Shailesh Panthee predlaže da se razgovor započne jednostavnim pitanjem na koje bi većina ljudi trebala znati odgovor. Cilj je vidjeti tko će pokušati što prije pokazati koliko zna.

Primjerice, možete pitati: "Možete li me podsjetiti što točno znači CTR?" Riječ je o kratici za click through rate, odnosno postotku ljudi koji kliknu na određeni element, poput oglasa ili poveznice. Nakon toga ne morate puno govoriti. Dovoljno je promatrati tko će se prvi javiti.

Prema ovoj metodi, ljudi koji imaju snažnu potrebu dokazati se mogu prebrzo uključiti u razgovor. Toliko su usredotočeni na to da ostave dobar dojam da ne zastanu kako bi provjerili je li njihov odgovor uopće potreban ili koristan. Umjesto da najprije razmisle, odmah pokušavaju pokazati da znaju odgovor.

Zašto netko pametan može oklijevati

S druge strane, osoba koja dobro razmišlja ne mora nužno biti prva koja će podignuti ruku. Možda će se zapitati zašto je pitanje toliko jednostavno i postoji li iza njega neka zamka.

Autor teksta opisuje vlastito iskustvo iz školskih dana. "Pitao sam se: 'Zašto nas pita kako se kaže 'kruh'? Sprema li nam neko teže pitanje nakon ovog jednostavnog uvoda?'" Upravo je takva reakcija dio onoga što ova metoda pokušava otkriti.

Nakon jednostavnog pitanja dolazi ono zbog čega je sastanak zapravo i organiziran: "Kako bismo trebali potrošiti ostatak marketinškog budžeta?"

Tada se situacija može potpuno promijeniti. Osoba koja je bez razmišljanja odgovorila na prvo pitanje možda će sada ostati bez ideje. Možda joj je bilo važno pokazati da zna odgovor na jednostavno pitanje, ali nema spreman prijedlog za problem koji zahtijeva analizu.

Netko drugi mogao bi, pak, prvo postaviti dodatno pitanje: "Koji je primarni cilj trošenja tog novca?" To može biti znak da osoba prije donošenja zaključka pokušava razumjeti problem. Možda će otvoriti bilješke, zatražiti dodatne informacije ili saslušati što drugi misle prije nego što iznese vlastiti prijedlog.

Takvi ljudi često ne žure s odgovorom jer razumiju da složen problem nema nužno jedno očito rješenje. Umjesto da pod svaku cijenu pokušaju biti najglasniji u prostoriji, spremni su uzeti u obzir tuđe ideje i na temelju njih dodatno razviti vlastiti prijedlog.

Na kraju će ipak iznijeti svoje mišljenje. Za voditelja koji želi vidjeti tko u timu zna analizirati problem, povezivati informacije i dolaziti do novih ideja, upravo taj dio razgovora može biti zanimljiviji od brzog odgovora na prvo pitanje.

Nije uvijek najglasniji i najbolji

Ljudi koji dobro razmišljaju često znaju da nije potrebno govoriti samo zato da bi nešto rekli. Slušanje drugih može biti jednako važno kao i iznošenje vlastitog mišljenja, osobito kada se pokušava riješiti složen problem.

Zato osoba koja tijekom sastanka šuti nekoliko trenutaka, postavlja dodatna pitanja ili ne daje odmah konačan odgovor ne mora biti najmanje zainteresirana ili najmanje sposobna. Možda upravo pokušava shvatiti sve informacije prije nego što nešto predloži.

S druge strane, brz i samouvjeren odgovor također nije dokaz da netko nije sposoban razmišljati. Ova metoda može poslužiti kao zanimljiv način promatranja ponašanja u skupini, ali sama po sebi nije pouzdan test inteligencije.

Na kraju je važnije gledati kako netko pristupa problemu nego koliko brzo pokušava pokazati da zna odgovor. Ponekad će najkorisnija osoba u prostoriji biti upravo ona koja je prvo odlučila poslušati druge.