INTELIGENCIJU ne određuju samo formalno obrazovanje i broj pročitanih knjiga. Način razmišljanja oblikuju i životna iskustva, znatiželja te spremnost na učenje. Neki obrasci komunikacije mogu otkriti koliko je osoba spremna čuti drugačije mišljenje, priznati pogrešku ili preispitati vlastite stavove. Ljudi koji se drže površnih tema, teško prihvaćaju kritiku i često prebacuju krivnju na druge mogu si pritom otežati stvaranje kvalitetnih odnosa, piše YourTango.

"Ja to već sve znam"

Potreba da se ostavi dojam kako netko sve zna nije znak otvorenosti prema učenju. Inteligentni ljudi uglavnom nemaju problem priznati da nešto ne znaju i zainteresirani su čuti drugačije mišljenje. Rečenica "Ja to već sve znam" ponekad više govori o potrebi da se bude u pravu nego o stvarnom znanju. Osoba njome može pokušavati spriječiti sugovornika da ponudi drugačije objašnjenje ili pokaže da o nekoj temi zna više.

"Meni se to nikada nije dogodilo"

Vlastito iskustvo nije uvijek dokaz da nešto vrijedi za sve. Ipak, neki ljudi upravo na temelju onoga što su sami doživjeli donose zaključke o svima drugima. Rečenicu "Meni se to nikada nije dogodilo" tada koriste kao argument protiv tuđeg iskustva, kao da ono što se njima nije dogodilo ne može biti stvarno ni drugima.

"Uvijek sam to radio na ovaj način"

Otpor prema promjenama ne znači automatski da je netko manje inteligentan, ali tvrdoglavo odbijanje novih informacija može ograničiti osobni razvoj. Rečenica "Uvijek sam to radio na ovaj način" često služi kao obrana od promjene. Umjesto da razmotre postoji li bolji način, neki se ljudi radije drže poznatog jer im je tako jednostavnije i sigurnije.

"Ne moram se nikome objašnjavati"

Ponos može otežati priznavanje vlastitih pogrešaka. Neki ljudi teško se ispričavaju čak i kada znaju da su pogriješili jer ispriku doživljavaju kao priznanje slabosti.

Rečenica "Ne moram se nikome objašnjavati" može biti način izbjegavanja odgovornosti, ali i pokušaj postavljanja granica. U svakom slučaju, ako se takav stav stalno ponavlja, može narušiti odnose s ljudima iz okoline.

"Negdje sam to čuo"

U vremenu društvenih mreža i ogromne količine informacija nije uvijek lako razlikovati činjenice od dezinformacija. Zato rečenica "Negdje sam to čuo" nije dovoljan argument, osobito kada se njome pokušava potvrditi neka ozbiljna tvrdnja. Ljudi koji informacije prihvaćaju bez provjeravanja izvora lako mogu povjerovati u netočne tvrdnje. Istraživanje Pew Research Centera pokazuje da u prosjeku 72 posto odraslih u 25 zemalja širenje lažnih informacija smatra velikom prijetnjom.

"Ne vidim smisao"

Znatiželja i spremnost na učenje često podrazumijevaju da ćemo se potruditi razumjeti nešto što nam u početku nije zanimljivo ili korisno. Rečenica "Ne vidim smisao" može biti sasvim legitimna kada netko doista ne vidi svrhu neke aktivnosti, ali ako se koristi za automatsko odbijanje svega novog, može postati prepreka učenju i osobnom razvoju.

"Nemoj se uvrijediti, ali..."

Fraza "Nemoj se uvrijediti" često dolazi neposredno prije komentara koji bi mogao biti neugodan ili uvredljiv. Moguće je biti iskren i izravan bez nepotrebne grubosti, no neki ljudi svoju "brutalnu iskrenost" koriste kao opravdanje za način na koji razgovaraju s drugima.

Profesor Jason Whiting to objašnjava ovako: "Kada započne svađa i netko za sebe tvrdi da je 'brutalno iskren', vjerojatno je više brutalan nego iskren. Možda se grubost čini kao iskrenost, ali je vjerojatnije da je posrijedi samo zloba."

"Nije to nuklearna fizika"

Ova se fraza često koristi kada netko želi naglasiti da nešto nije pretjerano komplicirano. Problem nastaje kada se njome omalovažava osoba koja nešto ne razumije ili joj treba pomoć. Netko tko se osjeća superiorno može takvom rečenicom pokušati pokazati da je određeni problem jednostavan i da bi ga svatko trebao moći razumjeti. Umjesto da pomogne drugima, time samo stvara dojam nadmoći.

"Znam da sam u pravu"

Samopouzdanje nije isto što i uvjerenost da nikada ne možemo pogriješiti. Osoba koja bez obzira na argumente ponavlja "Znam da sam u pravu" pokazuje da nije spremna razmotriti drugačiju perspektivu. Takav stav može otežati svaku raspravu jer cilj više nije doći do najboljeg zaključka, nego pod svaku cijenu pobijediti u razgovoru.

"Nisam ništa pogriješio"

Svatko može pogriješiti, a spremnost da se to prizna važna je za kvalitetne odnose. Problem nastaje kada osoba odbija priznati pogrešku čak i nakon što joj se predoče jasni dokazi. Rečenica "Nisam ništa pogriješio" tada može služiti kao način izbjegavanja odgovornosti.

Priznati pogrešku ne znači biti slab. Naprotiv, spremnost da se kaže "pogriješio sam" pokazuje da osoba može preispitati vlastite postupke i nešto naučiti iz njih.