DAME sa supruzima pod miškom i skupocjenim okvirima cvika gotovo demonstrativno su napuštale kičastim lusterima nakinđurenu Kristalnu dvoranu, nakon završetka "noćne Dore", vrteći glavom u brizi i nevjerici što je "ovakva" pjesma izabrana za Eurosong.

Puku je važnije tko će nas predstavljati na šestorazrednoj priredbi, nego kakve ćemo uvjete dogovoriti za pregovore o ulasku u EU.

Severinu je baš briga, ovime je samo dokazala svoju moć, a nastupila je čisto da ispuni maminu želju i lijepo se obuće i da je Boris Novković prestane gnjaviti i nagovarati da zajedno slože ovakav čušpajz.

A koga bi vi izabrali?

Možda "Angels", koje su nam se večeras doimale još odvrnutijih distorzija, a imidžem su neznatno zaokrenule prema girl punk bandu, za razliku od nešto rokerskijeg izraza večer prije.

Ili je Vaš favorit Žak. Zlokobna atmosfera koja pritišće pjesmu nije jedini darkeraj u njoj, jer osim tušte i tme, nad nju se na sceni nadvio i Žarko himself sa pozamašnom masom, pa asocijacijama od prethodne večeri pridodajem još jednu; onu na Pingvina, u izvedbi Dannya de Vita iz drugog Batmana.

Alena Vitasovića bi netko blizak mogao upozoriti da nije ni estradno, a ponajmanje higijenski, danima biti u istoj košulji, jer smo ga nekoliko dana za redom po gradu, na stejdžu i na presicama viđali u istoj crnoj košulji. Ako je to originalni fashion statement ili praznovjerje  ispričavamo se. Ako nije, onda mu je to škifo.

Aki mlađi und Jaranen su ni krivi ni dužni dospjeli do finala. Ali ako su u njemu mogli sudjelovati i karmički veseljaci,neka i njih.

Ibrici bi fino trebalo reći da je doista dopizdio sa Arčibaldom, a i da mu pjevanje jedne te iste pjesme, samo u drugoj verziji već dvadesetak godina, baš i nije fora.

Jedva smo čekali da nas glasićem pomiluje Tina. Ali to više govori o konkureciji, nego o njenoj kvaliteti, jer ne može se tražiti da "spasiteljica scene" bude djevojčica, još uvijek neraspoređena u ničiju estradnu "štalu". Ako marljivo nastavi, moći ćemo kazati da smo dobili "Hrvatsku Sandru Kim", koja je sredinom 80-ih Belgiji donijela pobjedu, a poslije pjevala u poučnoj animirano-anatomskoj seriji "La vie".

"Nisu cure što su bile, sve su se u gradu skrile", pjeva Thompson svojim nekadašnjim suborcima, a sad momcima pred udaju, koji očajavaju zbog deficita "ženskih glava" na selu. Rješenje za njihove probleme dolazi u vidu Lane Jurčević i Perkovićeve bivše, Danijele Martinović. Ako je suditi po njihovim koregrafijama, ove gradske djevojke imaju slične snove.

Shakirastoj Danijeli lascivna koreografija sa plesačima izgleda kao san seljančice koja mašta o divljem seksu sa pastirima pored gorskog potoka. Slatkica Lana pjeva o nekakvim pozivima na mobitel, ali vidi se da je to neki "etno-metno", jer joj je dosta gradskih mlakonja i između ćaskanja na telefonu i jurcanja u Oktaviji, ova djevojka svoj nesputani duh može primiriti jedino u kolu, zagrljena sa kršnim plesačima, koji su također iz vrletnih područja, gdje "vuci sa izvora piju vodu".

Grašo je svojoj dragoj ljubomorno odgovorio koreografijom sa više stila, ali manje poduzetnosti, jer za razliku od Danijele, koju gorštaci samo što nisu obljubili, Petar se samo nevješto spoticao oko svoje tri ukrasne gudačice.

Massimov nastup se sastoji od kombinacije kopiranja Bowieve pantomime i Cockerovoh epileptičnih napadaja, i mada je zakonom zaštićeni "umjetnik", dobro je da nije otišao na Eurosong, jer bi kao i svi veliki umjetnici, ostao neshvaćen.

"Zahvaljujem žiriju što je prepoznao moju urbanu pjesmu", sprdala se Seve na tiskovnoj konferenciji jučer popodne, a svi koje Dora "ne zanima", a takvih je na desetke tisuća, počeli su, od internetskih foruma, šankova kafića, preko blogova i kuloara ocvalih opatijskih hotelskih mastodonata, presti do zla boga dosadnu priču o seljačkoj i glupoj pjesmi, kretenskog teksta, s kojom ćemo "u Europu".

U takvu Europu nećemo još dugo, jer u razvijenim zemljama su ovakvi vašarčići taština opskurne priredbe koje zanimaju samo najzagriženije poklonike trasha. Kod nas pak, "Dora" obara rekorde gledanosti, radi nje se, ako je vjerovati onima koji sve znaju, raspadaju estradne izvanbračne zajednice, a svi koji nešto znače "na sceni" mjesto u "Green Roomu" snivaju kao što gospon Laci iz Kraljeva ulice mašta o Brazilkama na karnevalu.

Zvonko Alač
Foto: Dragan Predojević