KULTNI bend Nirvana u travnju 1993. je u Seattleu održao koncert posvećen žrtvama silovanja u Bosni i Hercegovini. 

Koncerta i njihovog pokušaja da skrenu pozornost na događanja u BiH prisjetio se novinar Dragan Bursać u tekstu za Al Jazeeru koji ovdje uz dozvolu prenosimo u cijelosti. 

Sjedim u automobilu u Murphyju na zapadu Teksasa. Nevelik je to pustinjski gradić u koji sam došao iz dva sata udaljene Terlingue kako bih pokupio paket, preciznije pošiljku jednog dragog čovjeka čak iz britanskog Nottinghama. U pošiljci je bio reprint jedne beskrajno važne koncertne karte.

Ali krenimo redom.

Te oblačne noći, 9. travnja 1993. godine u San Franciscu, u legendarnoj dvorani Cow Palace, točno u 7 sati navečer jedan mršavi mladić s gitarom preko ramena, pomalo pogrbljen, po navici, od stalnih bolova u želucu, izašao je na binu, nervozno mahnuo rukom, bacio papirnatu maramicu na pod, zasvirao i pustio glas:

"Rape me

Rape me, my friend

Rape me

Rape me again

I’m not the only one

I’m not the only one

I’m not the only one

I’m not the only one…”

Kada bi riječi definirale bol, ovo bi bila bol. Kada bi zvuk definirao posvetu, bespomoćnost i bijes, ovo bi bila ta posveta. Kada bi pjesma koja ukazuje na zlo bila definicija onog što razmaženo, egoistično uho ne želi čuti, onda bi to bila ova pjesma… jer sve ovo i više od ovoga je stalo u "Rape me".

A mladić se zvao Kurt Cobain, on je legendarni frontmen grupe Nirvana i tog 9. travnja '93, eto u 19 sati u San Franciscu, ispisana je povijest jedne brige za drugog, dalekog i drugačijeg, a ugroženog, ostavljenog i zlostavljenog.

Jer cijeli taj koncert Nirvane u narečenom San Franciscu, prvi nakon sedam mjeseci na teritoriju Amerike, prvi nakon proslavljenog albuma "Nevermind", posvećen je žrtvama silovanja u Bosni i Hercegovini.

Možete li zamisliti taj senzibilitet, na drugom kraju svijeta, tamo na sjeveru Kalifornije u maglovitom San Franciscu kad, bez sumnje, najutjecajniji svjetski bend u tom trenutku održava koncert kojim pokušava podići svijest cijele Zemlje o strašnoj realnosti u našoj Bosni i Hercegovini?

A tri desetljeća poslije…

A o toj realnosti u kojoj je blizu 30 tisuća žena i neutvrđen broj muškaraca sistematski silovan intenzivno se šuti. Čak i dan-danas. Od Bihaća do Trebinja, od Bijeljine do Livna, žrtve silovanja su ili nevidljive ili su prikazane kao poluvidljivi bremenit teret neempatičnom društvu. Primjerice, hotel-silovalište "Vilina vlas" u Višegradu ili je tabu tema u Srbiji i u bh. entitetu Republika Srpska ili je, pazite perverzije, poželjna turistička destinacija, kako ga besramno reklamiraju u Banjaluci ili je pak "mjesto za odmor i meditaciju" na sram Nobelovca Petera Handkea.

I dok se u magli samozaborava, revizije i zavaravanja javnosti žrtve silovanja do dan-danas zaboravljaju, tada, baš u tom momentu, prije 28 godina, skoro u dan, velika Nirvana je održala koncert posvećen žrtvama silovanja u Bosni i Hercegovini.

Beskrajno važna uloga Krista Novoselica

Veliku ulogu u osvjetljavanju mraka i ukazivanju na ostvarenje velikosrpskog projekta etničkog čišćenja koje je uključivalo i silovanje kao planski zločin, odigrao je i Krist Novoselic, basist benda Nirvana, a koji je početkom te 1993. godine posjetio Hrvatsku iz koje je porijeklom, kad se in vivo uvjerio u mrak i zlo koje je posijano na Balkanu, a ponajviše u Bosni i Hercegovini.

U svom tekstu za magazin Spin Krist Novoselic će reći:

"Četničke brigade poput Arkana (Arkanovi Tigrovi) ili Belih orlova stekle su reputaciju bezobzirnosti. Čak ni Srbi nisu sigurni. Jednog Srbina, naklonjenog komšijama muslimanima, natjerali su da klekne kao u islamskoj molitvi, a zatim mu je pucano u glavu. Kakva bi osoba radila takve stvari? Mnogo ljudi dolazi iz primitivnih, izoliranih sela. Piće slobodno teče unutar njihovih redova. Beogradska propaganda puni im glave izvrnutom ideologijom, podgrijavajući mržnju. Ultranacionalisti, uživaju u snu o ostvarenju 'velike Srbije'".

A kakav li će biti koncert u jednoj od svjetskih muzičkih metropola posvećen "tamo nekoj zemlji na kraju svijeta"? Nirvana jest veliki bend, Nirvana jest glazbeni međaš s kultnim Kurtom Cobainom, ali "teške teme" i "mladalačka publika"?

I sam naslov i posveta koncerta "Bosnian Rape Victim Benefit", kako li će to proći u pomodarskom i razmaženom svijetu??? Pita se to i Kurt Cobain dok izlazi na binu s onom gitarom u plavom džemperu i poderanim farmerkama.

A pitao se to i Krist Novoselic, koji je kazao: "Vjerojatno ima puno ljudi kojima je svejedno. Ali to je u redu. Ako dođu, i dalje ćemo dobiti njihov novac. A ako ljudima nije svejedno, postoje informativni pultovi koji ih usmjeravaju na ono što mogu učiniti."

Koncert za pamćenje

Sve što je poslije toga uslijedilo, ušlo je u povijest rock glazbe i popularne kulture. Tih stotinu minuta Nirvane obilježit će čitave mladosti ljudi diljem svijeta, ali i postaviti neke nove, ne samo glazbene standarde.

O aktivizmu i borbi Kurta Cobaina protiv dominantnih maskulinum narativa i seksizma, daleko prije današnjih priča, napisane su brojne studije. Ali o njegovoj vezi s Bosnom i Hercegovinom, o posveti ovog koncerta, slabo se što zna na Balkanu.

A, zaista, kakvi su bili efekti?

Pa "Cow Palace" je, kako to žargonski vole kazati, bio premalen da primi sve ljubitelje glazbe, preko 12 tisuća ljudi, zapisat će novinar i glazbeni kritičar Los Angeles Timesa Robert Holbourne. Prikupljeno je više od 60 tisuća dolara, koje su upućene ženskoj udruzi "Trešnjevka", za financiranje mobilnih klinika i višenamjenskih centara za žrtve silovanja.

I da, da se razumijemo, ovo je bio akt bez presedana u tadašnjoj pop-industriji glede BiH. Nirvana je vrlo lako mogla proći bez tog aktivizma i ljudskosti, bend je mogao plivati u vodama političke i seksualne infantilnosti, da ne talasa i da bude konformistički zamorac. Ali prije svega zbog Cobaina i Novoselica nije.

Tih 100 minuta nije zato samo i jedino bitno i važno za povijest glazbe, nisu presudni samo u formiranju glazbenih ukusa u drugoj polovini devedesetih i 21. stoljeću, ne, njihov glas je bio ultimativni poziv svijetu da vidi i čuje zlo, da shvati dimenzije razorne agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Je li svijet ostao gluh?

U prvom momentu jest. Je li agresor i još bitnije politika koja je stajala iza zavojevačke agresije bila gluha – itekako. I do dan danas je.

Ono zbog čega svi trebamo kleknuti i nakloniti se, to je činjenica da je Nirvana ovim koncertom osim materijalne pomoći usmjerila svjetske reflektore na Bosnu i Hercegovinu, da je pokazala sav užas sistematskih silovanja, koja su, a to je i Međunarodni sud potvrdio, bila evidentan ratni zločin i najvažnije, dala je pažnju, utjehu i snagu žrtvama silovanja.

Beskrajno im hvala.

I sad sjedim u autu na zapadu Teksasa, s reprintom koncertne karte s ovog povijesnog događaja i sve mi se čini da nismo ni svjesni tko su bili iskreni prijatelji bosanskog naroda, tamo daleke 1993. godine u bijelom svijetu.

A neki od njih, poput Kurta Cobaina, nisu više s nama. Ako ništa, trebamo bilježiti zbog nas ovakve priče i memorabilije, koje su dio i naše povijesti, naše ponajviše. I te priče moramo otrgnuti od zaborava.

Da nam se ta povijest ne ponavlja.

*Hvala Farisu Marukiću, za inspiraciju za priču.