NE MORAMO puno obrazlagati zašto smo u suradnji s Yugopapirom danas izabrali ovu temu. Dok se u fokus zbog teniskog turnira nije vratio koronavirus, pobačaj i njegovo (ne)zabranjivanje bili su apsolutna tema broj jedan, u koju su se uključili i bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i njen srednji prst.

Kakav je stav o pobačaju vladao u Jugoslaviji, doznajte u nastavku.

Veljača 1969: Rasprave o kontracepciji i prekidu neželjene trudnoće ponovo su u središtu pažnje jugoslavenske javnosti. Ovaj put to se događa zbog donekle neobičnog povoda. Da vas podsjetimo: potkraj lanjske godine Biskupska konferencija Jugoslavije uputila je predstavku Zakonodavnom odboru Savezne skupštine. Time katolička crkva traži da u novoj uredbi o prekidu trudnoće, o kojoj se upravo raspravlja, bude unesena i formulacija koja bi štitila one liječnike koji bi po svojoj savjesti odbili da sudjeluju pri takvim operacijama.

Apelira se, dakle, na katolike među liječnicima, zapravo na one koji još vjeruju, ili su barem kršteni u katoličkoj crkvi. Biskupi su zatražili da se eventualno odbijanje tih liječnika da izvrše pobačaj ne tretira kao neposlušnost i kršenje radne discipline.

Na biskupsku predstavku reagirao je Sekretarijat Saveznog zavoda za planiranje porodice tumačeći zahtjev crkve kao miješanje u poslove države. Predstavnik Biskupske konferencije indirektno je u VUS-u odbacio takvu tvrdnju, obrazlažući zahtjev biskupa kao njihovo ustavno pravo da stavljaju primjedbe Zakonodavnom odboru Savezne skupštine. Stavovi su se polarizirali i došlo je do polemike. O svemu tome pisali smo u pretprošlom i prošlom broju našega lista. Danas objavljujemo što u situaciji kakva je nastala nakon biskupske predstavke kažu jugoslavenski ginekolozi.

"Dvolične" statistike

Dojam koji se može steći iz razgovora s našim istaknutim liječnicima jest da je crkva iznenada prenijela težište inicijative na područje na kojem se očekivalo smirivanje. Naši su ginekolozi, čini se, dobrim dijelom vjerovali da od crkve treba očekivati liberalizaciju u pogledu odnosa prema kontracepciji i prekidu neželjene trudnoće.

Sad kad su nade iznevjerene, ginekolozi kao argumente najradije upotrebljavaju statističke podatke. Iz tih se podataka može zaključiti dvoje: da crkva slične apele nije poduzela u zemljama gdje bi za to bilo više razloga, i drugo - da u onom za što se bori kod nas crkva nije sigurna ni u zemljama gdje je njezin utjecaj očit. Evo nekoliko primjera:

- U glavnom gradu Čilea, dakle jedne izrazito katoličke zemlje, u 1967. godini umrlo je od ilegalnog (ilegalno ovdje znači nestručno!) pobačaja čak osamdeset i sedam žena. Kod nas na dvjesto dopuštenih abortusa nema ni jednog smrtnog slučaja.

- Čak i u zemljama gdje je najstrože zabranjen, pobačaj se primjenjuje, doduše tajno, ali zato i veoma skupo: u SR Njemačkoj plaća se za takvu uslugu i do dvije tisuće maraka.

- U nas na tisuću poroda dolazi otprilike četiri stotine dopuštenih pobačaja. U katoličkoj Italiji taj je broj dvostruko veći, a u Francuskoj ima više prekida nego porođaja: na tisuću novorođenčadi dolazi oko tisuću i dvjesta prekida trudnoće - unatoč tome što su takvi zahvati u toj zemlji strogo regulirani.

- U Lausannei u Švicarskoj, gdje su katolici četvrtina stanovništva, više od jedne trećine katoličkih žena tražilo je prekid neželjene trudnoće, itd.

Liječnici zamjeraju crkvi i to što ona čak i u svojim redovima ignorira pojedince koji se zalažu za priznavanje kontracepcije ili čak prekida neželjene trudnoće.

"Lani sam gledao na američkoj televiziji seriju intervjua o temi 'Pobačaj i kontracepcija'", kaže prof. dr. Frano Novak, šef ljubljanske ginekološke klinike. "U seriji je sudjelovalo pedeset mladih katoličkih svećenika. Oni su također tražili da se prihvati i provodi kontracepcija, obrazlažući to podacima iz prakse, da žena kad zanese pribjegava pobačaju, bez obzira na to da li je katolkinja ili nije. Za vrijeme boravka u New Yorku čitao sam i izlaganje jednog glasovitog tamošnjeg jezuite, oca Donceeka. On smatra da nije zločin ako se plod odstrani u prvih nekoliko mjeseci nakon začeća, jer se to ne može smatrati ubijanjem čovjeka..."

Pobačaj - nužno zlo

Koliko god izgleda paradoksalno, u odnosu prema pobačaju crkva i liječnici nalaze se u biti na istoj poziciji. I jedni su i drugi protiv takvog načina reguliranja potomstva. Liječnici iznose racionalne i praktične argumente. Šef Ginekološke klinike Medicinskog fakulteta u Zagrebu doc. dr. Branko Rajhvajn kaže: "Pobačaj je za nas i medicinski i socijalni problem. Kao liječnici mi smo apsolutno protiv njegove daljnje liberalizacije, a sa socijalne strane - kad bi ženi mogao pogoršati ekonomski standard, kad je posrijedi neudata žena ili maloljetnica i u sličnim slučajevima - primamo ga kao nužno zlo. Kad se odlučujemo na pobačaj zbog medicinske indikacije, u stvari od dva zla biramo manje. Kad je žena zdrava, također znamo da pobačaj škodi njezinu zdravlju. U oba slučaja, dakle, svjesni smo da je taj zahvat štetan za ženu na kojoj se vrši."

"Pobačaj nije rješenje", kaže zagrebački ginekolog doc. dr. Matko Grgurović, "ali smo ga morali prihvatiti kao izlaz u nuždi. S jedne strane da ipak spriječimo porod koji bi zbog različitih razloga mogao biti fatalan, a s druge strane da izbjegnemo mogućnost da pobačaje vrše nekvalificirane osobe, što gotovo uvijek završava kobno."

Sporni Knaus-Ogino

Liječnici s kojima smo razgovarali kažu da bi pozdravili eventualni napor crkve kad bi se ona, boreći se protiv pobačaja, založila za priznavanje i propagiranje kontracepcije.

"Mi pozdravljamo svaki doprinos za propagiranje kontracepcije", kaže doc. dr. Branko Rajhvajn. 

Međutim, crkva kontracepciju smatra, ovisno o više faktora, težim ili lakšim grijehom. Neki od naših sugovornika, poput zagrebačkog ginekologa doc. dr. Eduarda Baršića, tvrde da crkva, tretirajući tako kontracepciju, dolazi u kontradikciju sa samom sobom.

"Jer", kaže dr. Baršić, "crkva svojim vjernicima radi izbjegavanja oplodnje dopušta spolni odnošaj u neplodnim danima žene po teoriji Knaus-Ogino. A pridržavanje tih pravila nije ništa drugo nego jedan od oblika kontracepcije."

Dr. Franc Novak: "To što crkva ustaje protiv kontracepcije po mojem je mišljenju bez potrebe. Meni bi bilo drago kad bi nas crkva pomogla našim nastojanjima radi sprečavanja pobačaja i propagiranja kontracepcije. Ovako, ispada kao da su svećenici jedini koji se brinu za moral i zdravlje jednog naroda."

"Bio bih spreman", kaže dr. Baršić, "pristati da se borimo makar samo za kontracepciju po Knaus-Oginovoj metodi kad bi se takve kontracepcije svi pridržavali. Mislim da bi se u tom slučaju broj pobačaja kod nas smanjio bar za tri četvrtine."

Je li zakon preblag?

Svi naši sugovornici tvrde da predstavka Biskupske konferencije nije utjecala na pacijentice. Od dana kad je predstavka izašla u javnost do danas ni jedan od liječnika s kojima smo razgovarali nije primijetio da se smanjio broj zahtjeva za prekid trudnoće. Koliko liječnici mogu zaključiti, takve zahtjeve u istom omjeru kao i prije podnose žene katoličke kao i ostalih vjeroispovijesti.

Promjena nema ni među liječnicima. Smatrajući da nije potrebno iznositi imena i prezimena, naši sugovornici kažu da ni liječnici katolici nisu promijenili svoj odnos prema vršenju pobačaja.

"Zahtjev biskupa jest apsurdan", tvrdi zagrebački ginekolog dr. Ivo Puharić, "ginekolog, osobito onaj koji radi u bolnici, bez obzira na to je li katolik ili nije, ne može odbiti da izvrši ili sudjeluje kod pobačaja, jer to ne želi on nego pacijentica."

Liječnici zamjeraju crkvi što, tražeći poštovanje vjerske etike, zapostavlja liječničku. U pogledu pobačaja, a i kontracepcije, te se dvije etike kose. Odluku treba li ili ne treba izvršiti pobačaj ili propisati pilulu, liječnik smatra svojim stručnim, staleškim pravom i obavezom. Ako bi poštovao zahtjeve predstavke, on bi vjerskoj etici morao žrtvovati medicinsku.

Naši sugovornici tvrde da liječnici za koje se pouzdano zna da su katolici također vrše pobačaje, što im, naravno, nitko od njihovih kolega ne zamjera. Onim časom kad su se opredijelili za ginekološku specijalizaciju oni prihvaćaju i obavezu da vrše ono što poziv od njih traži.

"Ni liječnik, ni pravnik, ni svećenik nemaju pravo da odbacuju postojanje socijalnih i eugeničkih razloga za prekid trudnoće, jer se pod plaštem takvog humanizma skrivaju duboko nehumani stavovi", kaže doc. dr. Vojin Šulović, liječnik ginekološke klinike Medicinskog fakulteta u Beogradu.

"Ne čudim se što predstavka biskupa nije odjeknula u praksi", kaže prof. dr. Mladen Bival, šef ginekološkog odjela zagrebačke bolnice Dr Kajfeš.

Liječnici s kojima smo razgovarali nisu isticali da biskupsku predstavku smatraju miješanjem u poslove države; oni je interpretiraju kao miješanje u njihov, liječnički posao. Zanimljivo je da su u povodu pripremanja nove uredbe o prekidu trudnoće i liječnici-ginekolozi uputili vrlo oštre prigovore.

"Po našem mišljenju", kaže doc. dr. Rajhvajn, "uredba o prekidu trudnoće, koju upravo treba prihvatiti, daje preširoke mogućnosti za vršenje pobačaja. U prijedlogu stoji da je prekid trudnoće pravo žene. Smatramo da je takva formulacija preširoka i stavili smo rigorozne primjedbe na taj prijedlog. Po našem mišljenju, prekid trudnoće samo je pomoć ženi koju je zadesila neželjena trudnoća, a pravo žene jest da po svojoj želji provodi kontracepciju..."

Is razgovora što smo ih vodili može se zaključiti da su reakcije liječnika ginekologa jednodušnije od reagiranja ostalog dijela javnosti. Biskupska predstavka, koju su liječnički krugovi shvatili i kao neku vrstu apela, prošla je bez odjeka; na relaciji pacijentica-ginekolog nema nikakvih značajnih promjena ni s jedne strane. U obrani svojih pozicija liječnici nisu uskogrudni - oni čak pružaju ruku crkvi na zajedničku borbu protiv širenja pobačaja, pod uvjetom da ih crkva podupre u borbi za širu primjenu kontracepcije.

Tekst: G.L. (VUS, 1969.)